- 75
- 180 750
Nova psihoanaliza
เข้าร่วมเมื่อ 27 ก.ย. 2010
Nova psihoanaliza u Zagrebu
74. Ovisnost, kompenzacija i sublimacija
Kako nastaje taj fenomen kojeg zovemo - ovisnost i kako se liječi? Koja je povezanost između ovisnosti i fenomena tzv. kompenzacije i sublimacije? Kako prestati biti ovisan, je li to moguće?
มุมมอง: 911
วีดีโอ
73. Psihologija kreativnosti
มุมมอง 8236 หลายเดือนก่อน
Svi želimo biti originalni, autentični, kreativni. Ali zašto je to tako? Zašto nismo zadovoljni imitacijom ili kopiranjem već postojećeg? Pitanja i komentari - vnemet@vip.hr
72. Uspjeh i neuspjeh psihoanalize
มุมมอง 6638 หลายเดือนก่อน
Rekao bih kako je za uspjeh psihoterapije potrebno razumjeti potrebu za idealima i divljenjem, a koja postoji u svakome od nas. Analitičar treba prepoznati potrebu za divljenjem, baš kao što treba prepoznati i potrebu klijenta da obezvrijedi i uništi analitičara. Kao što sam već rekao, obezvrijeđeni analitičar ne može pomoći klijentu. To nije ono što klijent treba. Analitičar treba ostati cjelo...
71. Lijek za sve probleme
มุมมอง 1.6K9 หลายเดือนก่อน
Temeljni uzrok svih psiholoških problema modernog društva ja vidim u posvemašnjem nedostatku autoriteta, manjku poštovanja, divljenja i posvećenja nekome većem od nas samih. Taj fenomen kojeg Freud zove Superego, a Kohut zove - ideal, ono je za čime čovjek modernog doba najviše čezne. Izgraditi taj ideal cilj je i smisao suvremene psihoanalize. Pitanje glasi - može li osoba i sama, bez pomoći d...
70. Kohut, Lacan, Gödel
มุมมอง 6349 หลายเดือนก่อน
To što povezuje Kohuta i Lacana jest ideja kako iskustvo cjelovite osobnosti, odnosno, ljudsku svijest, čini povezanost sve tri razine bivanja. Drugim riječima, potrebna je povezanost i integracija sva tri objekta sebstva. Tek kada su povezani, kada postoje istovremeno u vremenu i prostoru, oni čine cjelinu koju zovemo osobnost. Ako iz tog trojstva izostavimo jednu od struktura, i druge dvije s...
69. Oblici i preobražaji narcizma
มุมมอง 1.3K9 หลายเดือนก่อน
Ako fenomen tzv. narcizma odredimo kao potrebu da svoju osobnost gradimo oko reakcije svijeta, oko reakcije druge osobe, tada možemo reći - kako je sve narcizam. Sve razvojne faze, kao i svi objekti osobnosti temelje se na dijalogu sa svijetom. Potreba za dijalogom, za povratnom informacijom svijeta, prisutna je od početka života, a jednako je prisutna i u zreloj, odrasloj fazi života.
68. Narcizam i njegove žrtve
มุมมอง 2.5K11 หลายเดือนก่อน
Lažna je osobnost uvijek slika ili fantazija. Možda je to fantazija gospodara koji osvaja svijet, a možda fantazija spasitelja koji svojom žrtvom spašava svijet. Međutim, uvijek govorimo o velebnim fantazijama.
67. Intimnost - prostor bez tajni
มุมมอง 85311 หลายเดือนก่อน
U tom je unutrašnjem prostoru sve vidljivo, sve se zna. Tamo ne postoje tajne. U prostoru intimnosti ništa nije skriveno.
66. Nisko samopoštovanje i velebne fantazije
มุมมอง 1.6K11 หลายเดือนก่อน
Problem tzv. narcizma trenutno je veoma popularna tema. Mnogi psiholozi i psihijatri tvrde kako je želja za posjedovanjem druge osobe - poremećaj osobnosti.. Po njima, drugu se osobu ne smije htjeti posjedovati jer je to znak - narcizma. Također, potreba da se bude u centru pažnje, da se nadzire i kontrolira svijet, isto je tako - narcizam. Odrasli čovjek mora što prije odustati od takvih nezre...
65. Granični poremećaj - tri savjeta
มุมมอง 7Kปีที่แล้ว
Tzv. granični poremećaj čest je problem modernog društva. Ako je prevladavajući psihološki problem prije stotinjak godina bila neuroza, kojom se bavio Sigmund Freud, danas je to granični poremećaj ili borderline, što je područje istraživanja Nove psihoanalize. Već sam govorio o tome kako tzv. Nova psihoanaliza tumači taj problem, a danas ću pokušati odgovoriti na pitanje - Što mogu učiniti ako ...
64. Osvijestiti nesvjesno
มุมมอง 1.4Kปีที่แล้ว
Dubine nesvjesnog skrivaju cijeli jedan svijet, cijeli jedan svemir. Točnije, to su dva svijeta, dva odvojena svemira. U svemu su drugačiji, u svemu se razlikuju. Prvi svijet organizira se oko perspektive - Sve što postoji je moje, a ja sam u središtu svemira! Drugi svemir čini posve oprečna perspektiva - Ti si u središtu svijeta, a ja sam tvoj!
63. Psihološke granice
มุมมอง 1.1Kปีที่แล้ว
Svi znamo za izraz "psihološke granice", kao što svi znamo kako je korisno postaviti te "psihološke granice" kao zaštitu od zlonamjernih drugih. Fenomen "psiholoških granica" pojavio se prije četvrt stoljeća i danas ih svaki psihološki portal obavezno spominje. Iz tog razloga danas govorim o fenomenu psiholoških granica, tko ih je uveo u svijet psihologije, kako djeluju, kao i postoji li uopće ...
62. Zavist i depresija
มุมมอง 1.6Kปีที่แล้ว
Danas govorim o fenomenu zavisti i kako zavist stvara onaj psihološki problem kojeg poznajemo pod imenom - depresija.
61. Postmodernizam i mirror neuroni
มุมมอง 671ปีที่แล้ว
Dobar dan i dobro došli na novo predavanje! Danas govorim o povezanosti tzv. woke pokreta i teorije zrcalnih ili mirror neurona. Sva pitanja i prijedloge pošaljite na e-mail: vnemet@vip.hr
60. Svemirski narcizam
มุมมอง 1.5Kปีที่แล้ว
Dobar dan i dobro došli u svijet suvremene psihologije i filozofije. Pojmovi "nova psihoanaliza", "intersubjektivna psihologija" ili "psihologija osobnosti", označavaju novo, drugačije tumačenje ljudske psihe i njenog mjesta u svijetu. Čovjek nije više odvojen, izoliran od svijeta, već je sada određen svijetom, svojim bivanjem u njemu i svojim odnosima s drugim ljudima. Upravo zato i sve psihol...
58. Mitološka bića u svjetlu nove psihoanalize
มุมมอง 989ปีที่แล้ว
58. Mitološka bića u svjetlu nove psihoanalize
54. Ovdje mora biti krvi - George Atwood
มุมมอง 9282 ปีที่แล้ว
54. Ovdje mora biti krvi - George Atwood
53. Bipolarni poremećaj i svijet duhova
มุมมอง 3.3K2 ปีที่แล้ว
53. Bipolarni poremećaj i svijet duhova
nasledni fakt,je glavni.,možda...
Teoretski da.Praktično,to su teškii ljudi
Zabrijali su ovi likovi dobro. Svakako bi moglo posliziti kao scenarij za neki SF serijal.
Zapravo je Sigmund Freud prvi primijetio, još prije stotinu godina, da se potisnuti i poreknuti osjećaji projiciraju u vanjski svijet.
Hvala puno ! ❤❤❤❤❤
Hvala na komentaru!
😢😢😢❤❤
Hvala,moje postovanje !❤❤❤❤❤
Hvala !❤❤❤❤❤
DOKAZ. RATOVA. JE OCITO : DA. SMO. RODJENI. U ZLU. I DOBRU ! A DALJE. JE. TESKO NACI. RAVNOTEZU COVJECANSTVA ?!?!?! ?!?!?!
Još jedno pitanje za vas, g. Vladimir: A šta ako klient dođe do informacije da je terapevt sadist? Dali i tada smatrate da je problem u klientu ako za njega odsutnost afektivne empatije nije dovoljno dobra? Dali je na klientu da mora prihvatiti takvog terapvta, šta ako ne može? Pitam se gde je granica koliko i šta bi morao klient biti sposoban tolerirati.
Koliko je meni poznato, terapeuti su, zbog određenih iskustava u djetinjstvu, većinom orijentirani prema mazohizmu. Njihova je glavna potreba "spašavati" druge ljude. To je često i njihova glavna motivacija za bavljenje tim pozivom. Sadisti su u ovom pozivu rijetkost. Jasno, to ne znači kako je mazohizam na bilo koji način "bolji" od sadizma. Inače, kao što već znate, psihoterapija bi trebala biti prostor optimalne frustracije. To znači da klijent treba prihvatiti ograničenja svog terapeuta iako ga ovaj u nekoj mjeri frustrira. Upravo ta optimalna frustracija i gradi psihološku strukturu koja nedostaje ili nije dovoljno stabilna. Klijent koji ne može prihvatiti ta ograničenja svog analitičara nije dostupan analizi, kako se obično kaže. Međutim, ako umjesto optimalne frustracije govorimo o traumatskoj frustraciji tada takva "terapija" također neće graditi psihološku strukturu. Još bih dodao da spomenuta optimalna frustracija ne mora biti neugodna. Svaka igra baš kao i svakisport na primjer, izvor su velike frustracije. Međutim, to ne znači da se u sportu ili u igri ne može istovremeno i uživati. Dakle, kada u terapiji nestane te "pozitivne frustracije" ili tog uživanja, to je možda znak da terapiju treba prekinuti.
❤
Ne razumijem.
Ukratko - nema takve stvari kao što je "narcistička povreda", a nema ni takve stvari kao što je "narcistički bijes". Ljudski je život, od djetinjstva do smrti, jedna velika narcistička povreda. Povreda je sadržana u spoznaji kako uvijek dolaze mlađi i boji. Kao što znamo, Freud je prvi spomenuo važnost osjećaja zavisti. Po tome je i narcistički bijes dio života, a ja bih se usudio reći - to je sam život. Način na koji se osoba nosi s tom neizbježnom povredom, baš kao i način na koji se nosi s neizbježnom ljutnjom određuje duhovnu zrelost te osobe. Osoba koja može prepoznati i prihvatiti, odnosno, "metabolizirati" svoju ljutnju, može i prihvatiti neugodnu spoznaji kako dolaze mlađi i bolji.
❤❤❤❤❤
❤❤❤❤❤
❤❤❤❤❤
❤❤❤❤❤
Kako biste povezali odevanje i ljudski izraz nesvesnog? Da li je zelja da se fizicki dopadnemo drugima infantilna? Da li je sminka jedan vid kompenzacije po Vasem misljenju? Moze li se odevanje i stil posmatrati umetnickim izrazom nase licnosti? Srdacan pozdrav.
Možda je naša, sveprisutna potreba da se svidimo, zapravo potreba da budemo viđeni, odnosno, da budemo prepoznati. U tom slučaju govorimo o potrebi za zrcaljenjem u očima drugih ljudi. Ta potreba nikako nije infantilna, jer nije moguće živjeti bez iskustva da nas netko poznaje. Upravo je suprotno, kod osoba s veoma teškim psihološkim problemima nećemo naći potrebu da se svide i da budu prepoznati. Oni žive u svom svijetu bez zrcaljenja s drugima jer vjeruju kako čovjek može sam sebe odrediti. Na žalost, to nije moguće, određuju nas drugi. Ja bih rekao da je odijevanje, kao i šminka ili stil, zapravo jezik kojim razgovaramo sa svijetom. Jedan takav jezik je i umjetnost. Dok postoji dijalog i prepoznavanje u bilo kojem mediju, sve je u redu. Psihološki problemi počinju kada se dijalog prekine.
@@Novapsihoanaliza Veoma zanimljivo, hvala Vam na odgovoru.
Na zadovoljstvo mnogih,mozda dodjete u C.G. bezmjerno hvala !!!
Možda jednog dana! Hvala!
Vi ste OTKROVENJE,hvala !❤❤❤❤❤
Hvala ! ❤❤❤❤❤
❤❤❤❤❤
Ako odlozim smarthon kako cu da cujem ovakva predavanja audio knjige i slicno.
To je paradoks! :)
U bukvalnom smislu ste u pravu, ali mislim da je daleko teze biti,, zavisan" od ovakvog sadržaja i to na biohemijskom nivou. Kolicina dopamina koja se luci gledajuci ovakav sadržaj daleko je manja nego kada gledate Facebook, instagram i slicno. Primer van virtuelnog sveta bio bi to da je mnogo mnogo teze citati knjigu nego na primer kockati.
Fenomenalno !❤❤❤❤❤
Hvala! 👌
❤❤❤❤❤
"Dobri ljudi koji slusaju a ne namecu se ". Hvala bezmjerno !!!❤❤❤❤❤
Hvala na komentaru!
❤❤❤❤❤
Ja mam knjige:"Sećanja snovi razmišljanja".2. "O razvoju ličnosti".3. " Psihološki tipovi"4. "Arhetipovi i kolektivno nesvesno".
Veoma interesantna emisija!!!
Hvala na komentaru!
Srecna sam sto sam otkrila Vas kanal,hvala puno !❤❤❤❤❤
Puno hvala! 👌
❤❤❤❤❤
Genijalno,hvala!❤❤❤❤❤
Hvala na komentaru!
Bezmjerno hvala,srdacan pozdrav !❤❤❤❤❤
Puno hvala na komentaru! ❤️
Najlepši pozdrav. Veoma mi se dopadaju izbori tema i svako vase predavanje je izuzetno zanimljivo. Da li biste posvetili neko predavanje mehanizmima odbrane koje koristimo i ukratko nacine prevazilazenja za one manje pozeljne u odraslom dobu. Svako dobro. 😊
Puno hvala na komentaru! Psihološke obrane su svakako zanimljiva tema!
Odlicno izlaganje
Hvala na komentaru!
Pitanje, na koji nacin religija koja dopusta identifikaciju i fantazije destruira samu sebe? Kako se to dogodi?
Smisao odrastanja je zamijeniti sliku idealnog, svemoćnog i sveznajućeg roditelja sa doživljajem roditelja kao običnog, realnog ljudskog bića. Taj se dugotrajni proces u svijetu filozofije obično naziva. - dekonstrukcija. Suprotno tome, svaka religija nastoji zadržati sliku svemogućeg roditelja i zaustaviti svaku dekonstrukciju ili, kako to Kohut kaže, zaustaviti svako "otrežnjenje". To je svijet metafizike koja se nikada neće dekonstruirati. Tako znamo roditelje koji ne mogu prihvatiti vlastito ograničenje. Oni ne mogu dozvoliti svom djetetu da ih "dekonstruira" već nastoje zadržati sliku svemoći i sveznanja. Dijete, barem u početku, pokušava doći u dodir s realnim, ali je svaki njegov pokušaj kritike strogo zabranjen. Međutim, znamo i roditelje koji mogu dozvoliti svom djetetu kritiku koja obično dolazi kroz afekt ljutnje. Po tome, roditelj koji može prihvatiti afekt ljutnje svog djeteta pomaže djetetu da ga dekonstruira i da odraste. Tako i religija koja dopušta ljutnju, odnosno, religija u kojoj ljutnja nije grijeh, može dekonstruirati samu sebe. Zato kažem da Židovi, čija religija dopušta afekt ljutnje, smiju dekonstruirati svemoć svog boga, oca i tradicije. Oni smiju promišljati obiteljske odnose, kao i svijet fantazija koji je skriven u nesvjesnom. To je psihoanaliza kojom se, izgleda, mogu baviti samo Židovi. Oni smiju odrasti i tako se odvojiti od obitelji i roditelja.
@@Novapsihoanaliza hvala mnogo na odgovoru mnogo mi je jasnije :)
Pohvale za vas kanal
Hvala na komentaru!
Upravo otkrih kanal. Ukratko, hvala. Put samootkrivanja bolan je i dug, a edukacija kroz zivot nula. Visoko obrazovanje, gomila gluposti u rasutoj duši, tek sad znam od najranijeg djetinjstva. Koliko boli za doći do podruma separacije i ismijavanja malog djeteta. 60 godina napora održavanja tzv. normalnosti i bum suočavanje sa cijenom-ponavljanje obrasca odbačenosti. Gotovo da bi bilo bolje da nikada nisam niti shvatila. No, nakon bijesa, depresije i očaja, po potoku suza ipak polagano mirenje i neka slabašna nada. Molim Vas ako možete snimiti neki savjet za one koji se sami bore sa ovakvim tipom graničnog poremećaja. Hvala
Hvala na komentaru, budem pokušao!
Odlicno koncizno razumljivo
Hvala na komentaru!
Zanima me u osobnom slučaju, da li oboljenje tiroidne žlijezde ima veze sa potiskivanjem ljutnje?
Ja vjerujem da su problemi vezani uz štitnjaču redovito posljedica potiskivanja snažnih afekata, npr. ljutnje, bijesa i mržnje.
@@Novapsihoanaliza Tako se i meni čini. Na primjer, ja se uvijek plašim ući u konflikt sa roditeljima jer mislim da ću ih ubiti svojim negativnim osjećajima tj. da će se od toga razboliti. Ima li smisla sada nešto poduzimati, kao npr. psihoterapija, kada se bolest štitnjače već pojavila? Hvala
Ja mislim da uvijek treba barem pokušati doći u dodir sa svojim osjećajima.
Hvala puno😊
Hvala❤
Hvala na komentaru!
> srdacno Vam se zahvaljujem !
Hvala na komentaru!
Izvanredan osvrt na uzrok mentalnih bolesti..Humanost i okrenutost Čoveku je ono što je eliminisano u društvu i bez tog ideala ostaje klackanje između zaleđene sebične narcističke svesti i fragmentisane onih sa granicnim poremećajem. Ili između arogantne i obezduhovljene nauke i religioznog fanatizma ili haotičnog njuejdza sa druge strane. Zlatna sredina je mesto susreta sa drugim čovekom, njegovo uvažavanje i poštovanje njegove različitosti. Tako ispunjavamo višom vrednošću sebe i onda nema mesta za psihičke bolesti tj. simptome dubokog besmisla
U svemu se slažem! Hvala na komentaru!
Moram priznati fascinirana sam vasim izlaganjem! Ja vec vise od tri godine intezivno istrazujem kroz svoja iskustva tako i iskustva drugih, citajuci, slusajuci i praktikovajuci na samoj sebi vise od polovine terapija, vi ste iskreno prva osoba za sada da rezonuje u najvecem pogledu sa mnom. I ako mi tesko da kazem da ste vi moj Idol jer nemam idola al van se divinim, vasoj znanosti i jasnoci. Wow. Tacno prije par dana kada sam svatila da mi nema spasa i pomislila da bar neko hoce da se pojavi i nesto kaze jasno, nakon pola sata bez da Sam trazila svijesno na TH-cam pokazete mi se vi i objasnjenjem bordeline i ja klik tek wowww. Znaci nevjerovatno. Povratili ste mi Super Ego! Hvala van puno i svaka cast
Puno hvala na lijepom komentaru! Tako je, svi trebamo ideale, nekoga koga možemo poštovati, cijeniti i diviti mu se. Kako ja to vidim, svi psihološki problemi i simptomi su posljedica manjka ideala. Ali ima nade, onaj tko uloži dovoljno truda i vremena, može naći svoj ideal. Taj se proces zove učenje.
@@Novapsihoanaliza tacno! Hvala jos jednom🙏🏼
Sta kad nemas osjecaj zavidnosti i neces da budes niko i nista, jednostavno ne zanima te niko i nista i zelim samo da te svi ostave na miru, zelis mir al ujedno osjecas ljutnju i bjes. Primjer: vjerinik u Boga , poredi sebe sa bogom koji isto je nevidljiv na zemlji i tako kompezuje svoje stanje beznadja , zavisti( depresije) , ali sta ako si ljut na Boga, znaci ne mogu reci da ne Vjerujem jer kazem da si ljut, al sta onda? Jeli moram spoznati,zasto Sam ljuta, ustvari znam vec, Zato sto Sam ovdje(na zemlji) a ne znam kako da odem, ustvari znam al se plasim! Kako to stanje rijesiti! Hvala 😊
Moj savjet je da pokušate otkriti koji je to umjetnik, znanstvenik ili filozof bolji od vas te da se posvetite proučavanju njegovog lika i djela.
@@Novapsihoanaliza hvala na odgovoru. Pokusati cu!🙏🏼
Znaci potvrdjeno mi je da mi nemoze biti Mi ( autenticni) nego neko drugi. To citavo vrijeme kontam i pokusavam neki lazni optimizam na tome bazirati a istina je jako surova pa sta radim ovdje ako ne mogu biti autentican. Sad kontam sto mi je dijagonoza borderline en itd.
Bojim se da nisam shvatio poruku.
@BB-lp1ez• Niste razumijeli. Poenta je da svi pojedinci bez ovog poremećaja ličnosti na neki način uče cijeli život i od drugih ljudi. Na taj način stičemo i učimo pozitivne vještine i dr. Takođe, suzbijamo nezdravi ego, na zdrav nivo. I na taj način sklapamo sebe, malo po malo, a opet mijenjamo se na bolje i učimo cijeli život. Ovaj mehanizam je dosta slabiji kod osoba sa ovim poremećajem ličnosti, a forsiraju "nezdrav nivo autentičnosti", pa stoga oni ovu vježbu trebaju ciljano izvoditi svaki dan i vježbati. Npr. gledati dokumentarce o ljudima na koje se trebamo ugledati, učiti od njih, poštovati njihovo zalaganje, rad i doprinos društvu... Ovo rade svi pojedinci bez ovog poremećaja ličnosti spontano. Zato je ova vježba ciljano potrebna osobama sa BP (graničnim poremećajem ličnosti). Davati priznanja i komplimente ljudima oko nas, uvidjeti njihov trud itd. Ne tražiti nužno mane ljudima oko sebe. Svako ima neke svoje razloge zašto je onakav kakav jeste i svako se bori i trudi kako zna i umije. Ne gledati ljude i život crno bijelim očima. Svi smo mi ljudi sa greškama i manama, koji se trudimo biti bolji što je moguće više. Voljeti i poštovati druge ljude i njihovo zalaganje, kao i samog sebe. Nije poenta da budemo autentični, a da nam nije dobro. Poenta je da budemo dobro i da smo srećniji, zdraviji, a ne da forisarmo autentičnost, koja nam tu onda više škodi.
Pitanje za vas: Ako analitičar izreče komentar koji je jasno osuđivački, i kritčan, znači da se kao klient osjećam kao da me analitičar ne može prihvatiti, kao da taj "unconditional positive ragard", i nije baš "unconditional", već je ovisan o tome šta ja kažem...Dali ima smisla to još diskutirati sa terapevtom, ili znači da treba tražiti drugog terapevta? Nekako nemogu da zamislim, da me on sasvim prihvati bez osuđivanja...
Analitičar treba i mora prepoznati i prihvatiti perspektivu svog klijenta čak i ako se s tom perspektivom uopće i ne slaže. Zato i jest analitičar, a nije konobar ili frizer za koje sam primijetio da također imaju značajan, nadprosječni potencijal za empatiju. Ali samo do određene mjere, to ipak nije njihov posao. Ukratko, negirati tuđu perspektivu znači poricati realnost. Analitičar bi trebao prihvatiti realnost. Možda ne uvijek, ali većinom. Tome služi humor. Ako postoji način da "izmjerimo" "kvalitetu" analitičara, onda je to smisao za humor. Tko ima humora taj može prihvatiti tuđu perspektivu iako mu se ona uopće ne sviđa. Evo primjera iz moje prakse. Prošli tjedan klijent je zakasnio pola sata na razgovor. Kad sam ga pitao zašto kasni, klijent je rekao da je imao važnog, neodgodivog posla - Morao je voditi psa na šišanje! Umjesto da klijenta suočavam s njegovim otporima i velebnim fantazijama, ja sam odgovorio slijedeće - Pa ti stvarno nisi normalan, nikada ništa od tebe, imala je tvoja majka pravo! Nakon tišine od desetak sekundi klijent je prasnuo u urnebesni smijeh, i ja skupa s njim. Smijali smo se još pola sata. To je primjer kako se može izraziti neslaganje, i istovremeno zadržati povezanost i prijateljstvo.
@@Novapsihoanaliza Hvala što ste podjelili. Pa tako nešto slično je rekao i moj terapevt, ali sarkastično, ali ipak mislim da sa više grubosti nego to što ste vi opisali... Kao da me je "ismejao". Na sarkastičan način mi je rekao, da nisam "prava ženska", zbog mojih problema sa prevelikim osjećajem odgovornosti ili krivde. Neznam dali je problem njegov komentar ili moja ljutnja i osjećaj poniženja...Imala sam osjećaj da me osuđuje umesto da želi razumjeti zašto sam tako osjećala. Možda i nisam bila spremna na takav komentar, ili sam ga previše ozbiljno shvatila...
Moze li se izljeciti fizickom aktivnoscu
Ja bih odgovorio pitanjem - Može li se siromaštvo izliječiti trčanjem?
Da gubitak veliki .. bas je tesko
Чежња за сједињењем нас самих са нечим већим није никаква духовност, већ црквена будалаштина за стварање робова. Духовност је слобода.
Hvala na komentaru!
Kad ćete obraditi malo šamanizam, to bi bila veoma zanimljiva tema
To je široka tema. Na koji oblik šamanizma mislite?
@@Novapsihoanaliza na bijelu magiju