56. Narcizam i suvremena umjetnost
ฝัง
- เผยแพร่เมื่อ 23 ก.ย. 2024
- Dobar dan i dobro došli u svijet suvremene psihologije i filozofije.
Pojmovi "nova psihoanaliza", "intersubjektivna psihologija" ili "psihologija osobnosti", označavaju novo, drugačije tumačenje ljudske psihe i njenog mjesta u svijetu. Čovjek nije više odvojen, izoliran od svijeta, već je sada određen svijetom, svojim bivanjem u njemu i svojim odnosima s drugim ljudima. Upravo zato i sve psihološke probleme, odnosno, "bolesti", Nova psihoanaliza vidi kao manju ili veću pukotinu u odnosu sa svijetom i drugim ljudima.
Mnogi filozofi,Husserl, Heidegger, Ponty, Levinas, Derrida i drugi, u posljednjih pola stoljeća značajno su utjecali na razvoj Nove psihoanalize. Danas je nemoguće odvojiti suvremenu psihologiju i psihoterapiju od suvremene filozofije, posebno tzv. kontinentalne filozofije, fenomenologije i egzistencijalizma. Ukratko, psihološki problem kao što je depresija, granični poremećaj, bipolarni poremećaj, anksioznost, više se ne tumači kao "bolest", već kao manjak razumijevanja ili empatije. Problem nije više skriven negdje "u mozgu", već se nalazi svijetu oko nas i našem odnosu sa svijetom.
Za sve što vas zanima pišite mi na moj email-vnemet@vip.hr, a tekstove s ovih predavanja možete naći na mojoj Web stranici - psihologija.eu
Lijepi pozdrav,
Vladimir Nemet
Dužnost umjetnika je slati svijetlo u ljudske duše.
To su ključna pitanja za ovo što se zove savremena umetnost. Ili nauka ili duhovnost. Umetnost je od kada su ukinute mecene pojedinci i od kada je na budzetu sistema i ona je sistemska, podržava ovaj truli sistem i to kroz kritiku. Jer umesto umetnost da nas odvoji od ove realnosti i priblizi uzvišenom u nama ona im, stavljajući u fokus ružne pojave koje navodno kritikuje, daje moć i zarobljava ono božansko u nama. Kada tako nesto rade bankari to je ok ali kada to rade umetnici to je poražavajuće i grozno. Tako su saučesnici u demonizaciji i u ovom vrlom novom svetu
Hvala na komentaru!
Od svega mi se najviše sviđa jasna 'ja' poruka. 'Ja' mislim, 'ja' smatram, nema općenith sudova i guru-preporuka
Hvala na komentaru!
Da citiram filozofa Nietzschea - Ne postoji istina već samo tumačenja!
Čini mi se da umjetnost može biti zdrava ili odraz poremećaja - baš kao i narcizam. Iako i iz poremećaja može nastati divna umjetnost- to si dobro objasnio na primjeru van Gogha. Pitanje je što je bilo prvo u primjeru van Gogha: umjetnost prije poremećaja ili poremećaj prije umjetnosti?
Hvala na komentaru!
Meni se čini da samo dijete koje nitko ne vidi i ne čuje ima potrebu da se izrazi pod svaku cijenu. Tako da prvo dolazi manjak empatije, a tek kasnije kreativnost.
Moguće je. Gledala sam neki dan dokumentarac o jednoj slikarici koja je rekla da može slikati samo kad je vesela, što se za Vinceta ne bi reklo. Tko zna, možda se ne treba vezati za kranji ishod/priznanje već samo stvarati. Pada mi na pamet dječja gradnja pješčanih kula koje s jednakim užitkom ruše već sljedećeg trenutka (i naravno grade ispočetka). 😊
Sta je danas umjetnost ?
Umjetnost sada i prije i trebala bi biti uvijek , je svjetlost za sirenje vidika , kotac koji potice i budi covjekovu svijest i emocije , sva cula ostri poticuci na bolje .
Slikarstvo , muzika , film, knjizevnost , to su najjaci historijski dokumenti , lideri vremena , spomenici .
Moderna umjetnost ponekad je za cudjenje , hiperprodukcija i novac 🤷♀️
Da li je Kohut u pravu ?
Da, treba djeci pruziti sto zele uz objasnjenje da postuje pruzeno i bude zahvalno, uz poticaj za stvaranje i radnu naviku , davanje , a ne da pravimo debila koji ocekuje sve na tacni od drugih .
Kupe roditelji i bake bebici od 1 g , punu sobu igracki , bebica ih prospe , pobaca i lupa po resiveru od Tv ili se uhvati kreme , suskave kese ...., djetetove potrebe treba pratiti i dozirati , mora se ostaviti mjesta za radovanje necemu , za male zelje .
Materijalne stvari su stvari okruzenja ,a dijete treba da ima ambiciju da ono da svoj doprinos , bez obzira na okruzenje , najsladja jabuka je sa drveta koje licno posadi.
Hvala na komentaru!
Moderna umjetnost je najobicnija potreba mnostva umjetnika da prate nametnute trendove, oni jednostavno hoce da su "in" i tako pokusavaju da svojom voljom ili ne voljom udovolje trendu. Tako i akademija i njihovi moderni profesori to hoce i to isticu.
Pitanje ko pravi te trendove i zasto?
Trendove prave pojedinci autoriteti za koje se misli da su autoriteti i njihovi sljedbenici to kopiraju ili to prate u svojim manjim izmjenama, ti pojedinci kreatori su ljudi sa ludim idejama ili kretenskim idejama koji kvare ljepotu i to prevazilazi svaku mjeru iz dana u dan. Oni svoju licnu potrebu za posebnoscu, originalnoscu, slavom, bolesnom ambicioznoscu obicno nastalu iz kompleksa i osjecajem nistavosti isticu kroz svoje obicno bizarne radove.
Posto konzumerizam diktira sta je ukus a sta nije ukus onda se ne treba cuditi kad imamo izlaganje nekong umjetnika dvije tri jabuke na stolu isprljane mjesanom farbom preko kojih se nalaze prljave carape. Tome se dive mogi ljubitelji moderne umjetnost, gledaju to sa zaprepascenjem, drze case vina i sepure se kao pingvini po sali, razgovaraju medjusobom o velikim umjetnicima, hvale autora te izlozbe, smatraju da je on vrhunac danasnje umjetnosti, hoce da budu uz njega i da se druze da bi preko njega dobili osjecaj vaznosti ili moci, on kao umjetnik osjeca velicinu jer mu titraju po narcizmu i zetoniraju ga pohvalama, oni sa strane koji imaju kriticne stavove prema tome hoce da povrate od muke dokle se drustvo i umjetnost srozalo, zele da sto prije napuste prostoriju i da se vise ne pojave na takvim izlozbama..itd.
Mnostva stilova u filmu, muzici, slikarstvu..itd..je nista drugo nego gubitak mjere i ukusa zbog perverznih moralnih vrijednosti , svako danas hoce da nametne nesto svoje i da pokusa biti originalan ili da nametne svoj " in".
Ovo vodi svakako u propast i nije ni cudo zasto Jung ili Hitler nisu volili modernu umjetnost svog vremena narocito nadrealizam ili one kretenske improvizacije.
Ovu pojavu hiperprodukcije i kretenizama imamo danas na yutubu prisutne na milione.
Hvala na komentaru!
Ponegdje vidim kako neki spisatelji u hipermodernizmu za svoje teme uglavnom imaju tradiciju i običaje, u smislu opisa i prisjećanja nekih boljih prošlih vremena. Kako ni tu nema mjesta razočaranju, a ni pravoj idealizaciji, zanimalo bi me kakav bi to pokušaj umjetnosti bio? Ima li to veze sa nekom vrstom regresije?
Hvala na komentaru!
S time u vezi padaju mi na pamet mudre riječi američkog pisca Mark Twaina koji kaže - Škole nisu kao što su nekada bile, a nisu nikada ni bile! :)
Mislim da je nostalgija oblik regresije. Psihoanaliza se temelji na regresiji, to je taj prijenos ili transfer kojeg ovdje često spominjem. Isto načelo vrijedi i za religiju, samo što se u psihoanalizi klijent prije ili kasnije "otrijezni" kako taj fenomen naziva Kohut.
Meni osobno tzv. predmoderna umjetnost lagano vuče na "kič". S druge strane, suvremena umjetnost, posebno tzv. konceptualna umjetnost, npr. Marina Abramović, me tjera u očaj. Ovdje vidim samo emotivnu prazninu.
Kad bolje pogledam, u likovnoj umjetnosti cijenim tzv. prerafaelite. Za mene su oni nešto između kiča i dekonstrukcije.
Sweet spot.
@@Novapsihoanaliza Bitno je skupiti dosta "lajkova", pa kako god :)