"Osjećam potrebu, građansku dužnost i obvezu, Vams, kao Esteti u načinu odijevanja i Manekenskom tipu Osobnosti, što se tiče, vanjskog izgleda, kojega predstavljamo svijetu, vi ste za ista, poput, Carla Rogersa i Abrahama Maslowa, Oplemenili, Psihologiju Savjetovanja i Modernu i Suvremenu Psihoanalizu..."
Koliko sam shvatio ovdje je riječ o stidu prema samom sebi ali što biva kad se stidimo i vlastitih roditelja, obitelji, majke, oca, brata, sestre zbog neke njihove razlike u odnosu na većinu. Skrivamo li i tu 'svoju' sramotu pred drugima?
Hvala na komentaru. Stid i sram uvijek označavaju postojanje nesvjesnih velebnih fantazija koje se prije ili kasnije moraju srušiti. Koliko se sjećam, ja sam se u osnovnoj školi užasno sramio što moji roditelji nemaju boji auto. Bilo mi je lakše pješačiti dva kilometra do škole u Šestinama, nego da moji kolege otkriju u kakvom se autu vozim. Takvu sramotu ne bih preživio. Jasno da sam se istovremeno sramio i svog oca koji vozi takvu olupinu. Danas mogu razumjeti kako sam djetinjstvo preživio koristeći različite psihološke obrane od kojih su velebne fantazije vjerojatno bile najsnažnije. Iako je to bilo u posvemašnjoj suprotnosti sa realnosti, u svom nesvjesnom ja sam bio Mali princ, a moj je otac bio kralj. Na žalost, okolina to nikako nije htjela vidjeti. Okrutni svijet mi je stalno govorio kako sam sasvim običan, baš i kao i moj otac. Zato sam se sramio i sebe, i svog oca. Zašto tada nisam mogao prihvatiti realnost, odnosno, vlastitu običnost i ograničenost? Zrela reakcija na spoznaju vlastite ograničenosti jest emotivna reakcija, odnosno, afekt ljutnje. Kako je Mali princ bio apsolutno dobar, savršeno "pozitivan", kao takav se nije mogao ni naljutiti. Tek kada sam pomalo prihvatio vlastitu "tamnu stranu" mogao sam prihvatiti svoja ograničenja, kao i ograničenja svog oca. Mogu reći da sam nekada bio umišljen, ali sam zato danas savršen. :)
Ima i dobrovoljna socijalna odvojenost , popeo mu se svijet i rodbina na mozak 🤷♀️ Stari mafijas u filmu - Kum 1 , hrani golubove , pa ga Vicenco priupita sto ih voli ,a on odgovori :- Volim sve sto ne govori .- Kvalitet je na vasoj strani 👍
"Osjećam potrebu, građansku dužnost i obvezu, Vams, kao Esteti u načinu odijevanja i Manekenskom tipu Osobnosti, što se tiče, vanjskog izgleda, kojega predstavljamo svijetu, vi ste za ista, poput, Carla Rogersa i Abrahama Maslowa, Oplemenili, Psihologiju Savjetovanja i Modernu i Suvremenu Psihoanalizu..."
Hvala na komentaru!
Ja se uvijek trudim oplemeniti psihološku znanost, ako već ne znanjem, onda barem frizurom. :)
Bravo!
Hvala na komentaru!
Koliko sam shvatio ovdje je riječ o stidu prema samom sebi ali što biva kad se stidimo i vlastitih roditelja, obitelji, majke, oca, brata, sestre zbog neke njihove razlike u odnosu na većinu. Skrivamo li i tu 'svoju' sramotu pred drugima?
Hvala na komentaru.
Stid i sram uvijek označavaju postojanje nesvjesnih velebnih fantazija koje se prije ili kasnije moraju srušiti.
Koliko se sjećam, ja sam se u osnovnoj školi užasno sramio što moji roditelji nemaju boji auto. Bilo mi je lakše pješačiti dva kilometra do škole u Šestinama, nego da moji kolege otkriju u kakvom se autu vozim. Takvu sramotu ne bih preživio.
Jasno da sam se istovremeno sramio i svog oca koji vozi takvu olupinu.
Danas mogu razumjeti kako sam djetinjstvo preživio koristeći različite psihološke obrane od kojih su velebne fantazije vjerojatno bile najsnažnije. Iako je to bilo u posvemašnjoj suprotnosti sa realnosti, u svom nesvjesnom ja sam bio Mali princ, a moj je otac bio kralj.
Na žalost, okolina to nikako nije htjela vidjeti. Okrutni svijet mi je stalno govorio kako sam sasvim običan, baš i kao i moj otac. Zato sam se sramio i sebe, i svog oca.
Zašto tada nisam mogao prihvatiti realnost, odnosno, vlastitu običnost i ograničenost?
Zrela reakcija na spoznaju vlastite ograničenosti jest emotivna reakcija, odnosno, afekt ljutnje.
Kako je Mali princ bio apsolutno dobar, savršeno "pozitivan", kao takav se nije mogao ni naljutiti.
Tek kada sam pomalo prihvatio vlastitu "tamnu stranu" mogao sam prihvatiti svoja ograničenja, kao i ograničenja svog oca.
Mogu reći da sam nekada bio umišljen, ali sam zato danas savršen. :)
@@Novapsihoanaliza savrsen u svojoj ogranicenosti :)
Predivno i tolko zivotno i istinito pravo ste otkrice za mene
@@Novapsihoanaliza savrsen? Nadam se da ste se ovde samo poeticno izrazili:)
Ima i dobrovoljna socijalna odvojenost , popeo mu se svijet i rodbina na mozak 🤷♀️
Stari mafijas u filmu - Kum 1 , hrani golubove , pa ga Vicenco priupita sto ih voli ,a on odgovori :- Volim sve sto ne govori .-
Kvalitet je na vasoj strani 👍
Hvala na komentaru!