Što se tiče velebnih fantazija, pada mi na pamet kako se u new age "tretmanima" u kojima se osoba podvrgava tzv. regresiji u prošle živote uvijek otkrije da je osoba bila Kleopatra ili Napoleon, nikad Štef iz Klanjca ili netko običan......😆
Sta kad nemas osjecaj zavidnosti i neces da budes niko i nista, jednostavno ne zanima te niko i nista i zelim samo da te svi ostave na miru, zelis mir al ujedno osjecas ljutnju i bjes. Primjer: vjerinik u Boga , poredi sebe sa bogom koji isto je nevidljiv na zemlji i tako kompezuje svoje stanje beznadja , zavisti( depresije) , ali sta ako si ljut na Boga, znaci ne mogu reci da ne Vjerujem jer kazem da si ljut, al sta onda? Jeli moram spoznati,zasto Sam ljuta, ustvari znam vec, Zato sto Sam ovdje(na zemlji) a ne znam kako da odem, ustvari znam al se plasim! Kako to stanje rijesiti! Hvala 😊
Svaka čast za ovaj rad! Ako mogu probati biti iskren u vezi teme, moj je pokušaj psihoterapije propao upravo zbog zavisti, resantimana. S moje strane, bilo mi je potrebno da moj psihoterapeut bude osoba koja će me "voditi", a istovremeno to, vjerujem nesvjesno, nisam mogao podnijeti. Velika je šteta što su naši susreti prestali a da o tome nikada nismo razgovarali. Možda griješim, ali tako mislim kada slušam vaše predavanje. On me činio jako sretnim i živim, ali ja nikako da se otvorim do kraja ... Da li je to skrivena zavist?
Hvala na komentaru! Ja bih se složio da je to skrivena zavist, odnosno, skriveno neprijateljstvo prema terapeutu. Međutim, psihoterapija, kako ja to vidim, i treba pokrenuti "negativne" afekte zavisti, neprijateljstva i destrukcije. Oni ionako oduvijek postoje u klijentu samo ih se potiskuje i poriče. Uloga terapeuta je da stvori takvu atmosferu da se o tim afektima konačno može razgovarati kako bi se na kraju terapije prihvatili i povezali s ostatkom osobnosti.
@@Novapsihoanaliza Onda je možda i moguće da pojedini klijenti kod nekog psihoterapeuta bude resantiman, odnosno, da ih taj klijent podsjeća na nekoga zbog koga imaju predrasude. Kako sam shvatio, sasvim normalno je nastaviti prekinutu terapiju, javiti se opet terapeutu?
Svakako, resantiman se pokreće na obje strane, kod klijenta i kod terapeuta, pri čemu se nadamo da je terapeut upoznat s tim fenomenom i da o može razgovarati o vlastitim "negativnim" afektima. Prekinutu terapiju se uvijek može nastaviti. Mnogi tvrde da je prekid čak temelj za bolju povezanost kasnije. Jasno, ako se o svemu porazgovara.
Exellent !👌
Hvala na komentaru!
Odlicno povezana narcisticka povreda sa resantimanom!
Hvala na komentaru!
Što se tiče velebnih fantazija, pada mi na pamet kako se u new age "tretmanima" u kojima se osoba podvrgava tzv. regresiji u prošle živote uvijek otkrije da je osoba bila Kleopatra ili Napoleon, nikad Štef iz Klanjca ili netko običan......😆
Pa da, gdje su Kleopatrini kuhari, vrtlari i frizeri? Tko pere suđe?
Sta kad nemas osjecaj zavidnosti i neces da budes niko i nista, jednostavno ne zanima te niko i nista i zelim samo da te svi ostave na miru, zelis mir al ujedno osjecas ljutnju i bjes.
Primjer: vjerinik u Boga , poredi sebe sa bogom koji isto je nevidljiv na zemlji i tako kompezuje svoje stanje beznadja , zavisti( depresije) , ali sta ako si ljut na Boga, znaci ne mogu reci da ne Vjerujem jer kazem da si ljut, al sta onda?
Jeli moram spoznati,zasto Sam ljuta, ustvari znam vec, Zato sto Sam ovdje(na zemlji) a ne znam kako da odem, ustvari znam al se plasim! Kako to stanje rijesiti!
Hvala 😊
Moj savjet je da pokušate otkriti koji je to umjetnik, znanstvenik ili filozof bolji od vas te da se posvetite proučavanju njegovog lika i djela.
@@Novapsihoanaliza hvala na odgovoru. Pokusati cu!🙏🏼
Svaka čast za ovaj rad! Ako mogu probati biti iskren u vezi teme, moj je pokušaj psihoterapije propao upravo zbog zavisti, resantimana. S moje strane, bilo mi je potrebno da moj psihoterapeut bude osoba koja će me "voditi", a istovremeno to, vjerujem nesvjesno, nisam mogao podnijeti. Velika je šteta što su naši susreti prestali a da o tome nikada nismo razgovarali. Možda griješim, ali tako mislim kada slušam vaše predavanje. On me činio jako sretnim i živim, ali ja nikako da se otvorim do kraja ... Da li je to skrivena zavist?
Hvala na komentaru!
Ja bih se složio da je to skrivena zavist, odnosno, skriveno neprijateljstvo prema terapeutu. Međutim, psihoterapija, kako ja to vidim, i treba pokrenuti "negativne" afekte zavisti, neprijateljstva i destrukcije. Oni ionako oduvijek postoje u klijentu samo ih se potiskuje i poriče. Uloga terapeuta je da stvori takvu atmosferu da se o tim afektima konačno može razgovarati kako bi se na kraju terapije prihvatili i povezali s ostatkom osobnosti.
@@Novapsihoanaliza Onda je možda i moguće da pojedini klijenti kod nekog psihoterapeuta bude resantiman, odnosno, da ih taj klijent podsjeća na nekoga zbog koga imaju predrasude. Kako sam shvatio, sasvim normalno je nastaviti prekinutu terapiju, javiti se opet terapeutu?
Svakako, resantiman se pokreće na obje strane, kod klijenta i kod terapeuta, pri čemu se nadamo da je terapeut upoznat s tim fenomenom i da o može razgovarati o vlastitim "negativnim" afektima.
Prekinutu terapiju se uvijek može nastaviti. Mnogi tvrde da je prekid čak temelj za bolju povezanost kasnije. Jasno, ako se o svemu porazgovara.
A što s onima koji su svjesni svog uspjeha i uživaju kada im drugi zavide?
To je kratkotrajno stanje koje će ubrzo proći.