Ti si moja, moja - Tagore ; (govori: Dražen Marek)

Tužne su tvoje pronicljive oči. Ispituju dušu moju kao mjesec kada bi htio da pronikne more.
A ja sam razgolitio svoj život pred očima tvojim od kraja do kraja, i ništa nisam sakrio ni zadržao. Zato me ne poznaješ.
Da je dragi kamen, mogao bih ga razbiti u stotinu zrnaca i nanizati ogrlicu tebi oko vrata.
Da je cvijet, svjež i malen i sladak, otkinuo bih ga s peteljke i stavio tebi u kosu.
Ali to je srce moje, draga. Gdje su obale njegove, a gdje njegovo dno?
Ne poznaješ granice toga kraljevstva i ipak si njegova kraljica.
Da je samo trenutak radosti, on bi procvjetao u laki smješak, i ti bi ga mogla vidjeti i čitati u trenutku.
Da je samo bol, on bi se rastopio u sjajne suze, u kojima bi se ogledala njegova najdublja tajna, tajna bez rječi.
Ali to je ljubav, draga moja.
Njena radost i bol bez granica, beskrajne su njene želje i njeno bogatstvo.
Ona ti je bliska kao život, pa ipak je ne možeš nikada potpuno poznati.
Ti si večernji oblak koji bludi nebom mojih snova.
* * * * *
Čežnjama ljubavi svoje dajem ti boju i oblik.
Ti si moja, moja, ti koja obitavaš u mojim beskonačnim snovima!
Tvoja su stopala ružičasto rumena od ognja mog čežnjivog srca, ti koja žanješ moje večernje pjesme!
Tvoje su usne gorkoslatke od ukusa vina mojih patnji.
Ti si moja, moja, ti koja obitavaš u mojim usamljenim snovima!
Sjenkom svoje strasti zacrnio sam oči tvoje, stalna gošćo u dubinama moga pogleda.
Vezao sam te, draga, i uhvatio u mrežu svoje svirke.
Ti si moja, moja, ti koja obitavaš u mojim besmrtnim snovima!
Tagore
Ljubavna poezija, Ljubav, Dražen Marek