Koraci

Strah me je ponekad učiniti korake
korake iste što bi me vezali
iste baš one što bi me odgurnuli od tebe.
Priznajem, manjka mi hrabrosti
Nema je zapravo
Iako, kad iz sjene gledaš
pričini ti se drugo, al' nema
Ne mogu ti kročiti; baš mi je žao
Opet bojim se poraza i pognute glave
Stoga, često unaprijed gubim bitke
One sigurne, koje samo k'o pobjedu treba upisat.
Možda zato ne kročim
Možda zato na distanci stojim
Stojim i gledam
Uživam ljepotu
Kao kip sam, ipak lijepo mi je
Lijepo u gluposti svojoj
Jer svu javu što ne proživim, ne usudim;
S otvorenim očima
Nadomještam snovima
Da se ponesem drukčije
Da se protiv sebe okrenem
Znam bilo bi bolje, bilo bi ljepše
Što ponekad i poželim, ali!
No često to ne mogu, često, skoro uvijek
Tada ostajem na onom svom
Sigurnom, bez mnoštva puno boljeg
Opet na kraju, meni dovoljno
Ali opet na kraju, meni žao
stih.blog.hr/