Dinamo kroz vrijeme [1946. - 2010.]

Klub nastavlja tradiciju prvog hrvatskog kluba Građanski utemeljenog u travnju 1911. godine. Tijekom 34 godine djelovanja šest puta je osvojio naslov prvaka Kraljevine Jugoslavije i NDH (1923., 1926., 1928., 1937., 1940. i 1943.). Pod tim nazivom nastupao je do svibnja 1945. godine, a potom je rasformiran odlukom nove komunističke vlasti, a sva bogata pismohrana je vandalski uništena. Umjesto Građanskog utemeljeno je tada Fiskulturno društvo Dinamo, a pet godina kasnije osamostaljuje se njegov nogometni klub. Dinamo je od Građanskog baštinio veći dio svoje tradicije (grb i boja).
U prostorijama Elektre u Gundulićevoj ulici, osnovan je 9. lipnja 1945. godine Dinamo. Klub je dobio ime po uzoru na moskovski Dinamo. Ondašnji zagrebački sportski komesar Ivica Medarić, koji je najprije igrao u HAŠK-u, potom i u Građanskom, je predložio ime Dinamo koje je prihvaćeno zbog bliskih odnosa sa SSSR-om.
Nakon osnivanja klubu su pristupili svi najbolji i najpopularniji igrači Građanskog: Urch, Wölfl, Kokotović, Lešnik, Cimermančić, Pleše, Antolković, Belošević, Jazbinšek, Reiss, te njegovi juniori: Bučar, Ferković, Martinec, Kukec, Gereš, Čonč i Režek te trener Márton Bukovi. Od igrača HAŠK klubu su pristupili Čajkovski, Kacian, Lojen, Peričić. Od njih samo je Čajkovski dugo ostao u Maksimiru - čak jedanaest godina. Dinamo je od Građanskog naslijedio plavu boju dresova i status najpopularnijeg zagrebačkog nogometnog kluba, nadimak purgeri, navijačku bazu, a od 1969. i grb je vrlo sličan grbu Građanskog.
U razdoblju nakon 2. svjetskog rata bio je glavni predstavnik zagrebačkog nogometa te jedan od četiriju najuspješnijih klubova u SFRJ uz splitski Hajduk te beogradske klubove Crvena zvezda i Partizan koji su zbog dominacije u jugoslavenskom nogometu dobili naziv velika četvorka. Osvojio je jugoslavenska prvenstva 1948., 1954., 1958., 1982. i kupove 1951., 1960., 1963., 1965., 1969., 1980. i 1983.
Premda je Dinamo, sazdan na uništenoj slavnoj prijeratnoj tradiciji zagrebačkih klubova nosio podobno socijalističko ime, velikosrpski krugovi u jugoslavenskom režimu namijenili su mu ulogu "one druge kvaziustaške Hrvatske, zbog čega nitko od ljudi s političkim ambicijama nije htio ni smio priviriti ne samo u upravu, nego ni na stadion". Smišljenom politikom velikosrpskih krugova, a uz pomoć hrvatskih jugounitarista, orjunaša i autonomaša, poticano je neprijateljstvo između hrvatskog Sjevera i Juga, preko uzgajanog antagonizma između Hajduka i Dinama, a na planu podjele hrvatskog naroda te na planu podjele i prisvajanja hrvatske zemlje.
Plod takve politike bila je i utakmica od 29. svibnja 1960. koja se igrala u Splitu. Dinamo je osvojio kup i bio im je dovoljno neriješeno za osvojiti prvenstvo. Trener Milovan Ćirić, kojeg su udbaško-orjunaški krugovi doveli u Hajduk, tako je zatrovao odnose Zagreba i Splita da je Hajduk na surov način pobijedio Dinamo 3:2 čim je Crvena zvezda osvojila prvenstvo; pritom valja navesti da je Ćirić u 20. minuti kod 0:1 za Dinamo izvadio hrvatskog domoljuba Antu Žanetića, najboljeg europskog desnog beka svog vremena i igrača svjetske reprezentaciju u izboru engleskih novinara (Žanetić je iste večeri pretučen na splitskoj rivi, a u organizaciji udbaša iz Hajdukove uprave i orjunaša).
Zbog svega toga Dinamo, iako je u 1960-im godinama imao daleko najbolju momčad u Jugoslaviji nije uspio osvojiti niti jedan naslov. Tome je svakako pridonijelo što je bio hrvatski klub te je postao ono što komunistički vlastodršci nikako nisu željeli - simbol hrvatstva, baš kao što je to bio Građanski u Kraljevini Jugoslaviji. Iz toga je vremena anegdota da u je u statutu Jugoslavenskog nogometnog saveza zapisano u prvom članku da Dinamo ne smije postati prvak. Drugi članak glasi: "Ako se to ipak dogodi primjenjuje se članak prvi."
Dinamo je bio dugo vremena jedini jugoslavenski klub koji je osvojio jedan od europskih kupova: Kup velesajamskih gradova 1967. nakon pobjede u finalu nad Leeds Unitedom, a prije toga je eliminirao njemački Eintracht Frankfurt, talijanski Juventus, rumunjski Dinamo Bukurešt, škotski Dunfermline, čehoslovački Spartak Brno. Godine 1963. bio je finalist istog natjecanja izgubivši u istom natjecanja od španjolske Valencije.
Nakon 24 godine čekanja Dinamo osvaja svoj četvrti naslov u Jugoslaviji 1982. predvođen legendarnim trenerom Ćirom Blaževićem i igračima Zajecom, Kranjčarom, Mlinarićem, Deverićem i Vlakom. Mnogobrojni igrači slavne 82' generacije postali su idoli navijača i legende kluba. Dinamo je te godine imao više od 40 000 članova, najviše u Europi iza slavne Barcelone.
Dinamo je dana 25. lipnja 1991. pod ravnanjem tadašnjeg predsjednika Josipa Šoića promijenio ime u HAŠK Građanski. Bio je to pokušaj bijega od komunističkog imena Dinamo i povratak tradicijama dvaju slavnih prethodnika. Navijači nikad nisu prihvatili ovaj hibrid i nesretno ime je napušteno 1993. godine. Godine 1993. ime je promjenjeno u Croatia Zagreb.
#zagrebačkimemento #mementopriča #mementošetnjakrozvrijeme