Bilo bi jako dobro da neko napiše tu definiciju nacije da i ja nešto naučim. Ja sam rodjen u BiH i BiH ja nacija, u njoj zive tri velike vjere i nekoliko manjih i čine svi skupa BiH naciju. Nema ni jedne zemlje na svijetu da je sastavljena od jedne vjere.
@@elkazbrkic1490 To je zbrka potekla iz engleskoga u kom se miješaju državljanstvo i nacionalna pripadnost. Nacija je, da definiram stručno, zajednica sudbine koja je postala zajednicom karaktera. Prema tomu, ne postoje švicarska nacija, indijska nacija, ekvadorska, jordanska, libanonska,...a u kojoj su mjeri nacije u Amerikama pitanje je. Sigurno je da nitko do 1970ih nije u SAD smatrao ni crnce ni Indijance pripadnicima američke nacije, nego nacionalnim manjinama zbog drugačije rase, povijesti i kulture. A sadašne je proglašavanje Afro-Amerikanaca pripadnicima američke nacije neiskreno i nerealno, jer ta skupina sebe drži zasebnim narodom. Ne postoji višerasna nacija, niti višecivilizacijska. Zbrka dolazi od nepreciznosti engleskoga jezika koji je lingua franca današnjice.
@@gancula Vojvodina a i Beograd nije produkt savremene Srbije 90 ih nego sopstveno nasledje ta dva tiponima.Jedan glavni grad bivše Jugoslaviju u koji je došao svak koji je imao bilo kakvih ambicija a Vojvodina prije ulaska u Srbiju je već bila takva,da ne kažem još sarenija nego li sada. Tu savremena srpska politika nije ničim zaslužna.
I glede besmislice o "zajedničkom jeziku" (ovaj Štiks ni ne govori hrvatski, nego neki jugogulaš): Najbolji iskaz zbog čeg hrvatski i srpski nisu jedan jezik (nemogućeg i nepostojećega imena) dao je slavist Leopold Auburger: Percepcija bliskosti rađa iluziju istosti. Hrvatski i srpski, te bošnjački i crnogorski nisu varijante nekoga policentričnoga jezika.Policentrični standardni jezici kao engleski, francuski, njemački, španjolski...imaju: 1. isto ime kroz povijest 2. temeljno isti pisani korpus 3. kulturno-komunikacijsko zajedništvo kroz povijest, te svijest govornika da govore istim nacionalnim jezikom 4. u bitnom su standardizirani na istom mjestu i u isto vrijeme Hrvatski i srpski su slični sjevernoindijsko-pakistanskima hindskom i urdskom, koji su bliski jezici, no nisu varijante nekoga jednoga policentričnoga jezika. U oba slučaja slična (ne ista) je jedino organska osnovica standardnoga jezika, u hrvatskom i srpskom slučaju (novo)štokavština, u urdskom i hindskom khariboli dijalekt. No, urdski i hindski nisu "zapravo" khariboli, kao što ni srpski i hrvatski nisu "zapravo" novoštokavski.Za razliku od standardnih policentričnih jezika, kao što je engleski, za hrvatski i srpski ne vrijedi ništa slično: 1. hrvatski se povijesno zvao hrvatski, ilirski i slovinski (uz regionalna imena), a srpski- srpski i slaveno-srpski 2. sve varijante engleskoga imaju isti većinski korpus (Beowulf, Piers Ploughman, Chaucer, Milton, Shakespeare, Locke, Faulkner, Hemingway..). Hrvatski i srpski korpusi se razlikuju skoro 100% (s jedne strane Sv.Sava, Dušanov zakonik, Jefimija, Dositej Obradović, Karadžić, ...s druge Baščanska ploča, Vinodolski zakon, Hrvojev misal, Vatikanski hrvatski molitvenik, Marulić, Držić, Vramec, Divković, Kašić, Kačić, Stulić, Mažuranić,...) 3. hrvatski jezik se počinje standardizirati u 16. st., ubrzava jezičnim planiranjem u 17. st., a dovršava u 19. st.; srpski jezik počinje standardizaciju u 18. st. i dovršava u 19. st. 4. ne postoji nikakvo zajedništvo u komunikaciji sve do najnovijega doba. Ni u beletristici, ni u rječnicima, ni u školstvu. Kao što u srpski jezik ne spadaju Hvalov zbornik, Divković, Belostenec, Hektorović, ...Šenoa, Kovačić, Kvaternik, Krleža, Ujević, Ladan...tako u hrvatski ne spadaju Domentijan, Pajsije, Venclović, Laza Kostić, Jovan Ristić, Dobrica Ćosić ni Borislav Pekić. To su dva međusobno razumljiva jezika, dok se bošnjački, te crnogorski tek kristaliziraju kao zasebni standardni jezici. Snježana Kordić je napisala komesarski pamflet "Jezik i nacionalizam" koji je obična papazjanija. No valja reći glavno: a) nema kriterija po kojima bi neki jezici bili varijeteti jednog jezika, a ne srodni različiti jezici, b) da i postoji- lingvistika uopće nije mjerodavna da nešto određuje, nego samo opisuje, a ovdje ne može ni opisati, c) za ta pitanja je glavna osebujnost i individualiziranost, a ne međusobna razumljivost, koja ionako varira od osobe do osobe, pa i kod pojedinca u raznim vremenima. Percepcija bliskosti rađa iluziju istosti.
Međusobna razumljivost je bazicni dokaz srodnosti jezika a ne lični dozivljaj istog. Lični dozivljaj je osobno mentalno stanje prema kome možete misliti da ste sve ono što niste ali to je i ostaje iluzija.
Nizozemskih standardni jezik posjeduje dijalekte koji stvaraju veće poteškoće razumevanja nego li hrvatsko-srpski. Otvoren um upoređuje mnogo više informacija kako bi stvorio percepciju razumevanja bilo čega oko sebe. I ovo što ste naveli tjera covjeka na razmišljanje. Licno Snjezana Kordic me je dojmila daleko više nego li ovaj vaš neukusan pokušaj blacenja njene stručnosti.
Molio bi vas da mi odgovorite da li ste me razumjeli? I zamolio bi vas da date ime jezika na kome sam vam se obratio?Gramatičke greške možete isto obraditi.
@@senjinorucevic3661 Ne, nije. Urdski i hindski su razumljivi potpuno na običnoj govornoj razini, tako da možete gledati film sat vremena a da ne znate je li na hindskom ili urdskom, što su slučaju hrvatskoga i srpskoga nije moguće. Isto, razumljivost je subjektivna i oscilira ovisno o izobrazbi istanju pojednica, dakle sito subjektivna. Također se brkaju pojmovi mjesnih govora i standardnoga, prije književnoga jezika. Npr. švicarski njemački je teško razumljiv Nijemcima, odprilike je različit kao slovenski prema hrvatskom, pa nitko od švicarskih Nijemaca ne misli da piše ili govori ili pripada ne-njemačkoj kulturi. Dapače, veliki pisci na njemačkom- Frisch, Duerenmatt, C.G.Jung...pisali su na standardnom njemačkom koji je isti u Austriji i Njemačkoj, dok kad bi govorili na svom lokalnom govoru teško da bi ih se razumjelo. U lingvistici se razumljivost uopće ne uzima kao kriterij jer i ne postoje razredbe/klasifikacije za jezike po tom kriteriju koji nije kakovosno odrediv.. Jedno su mjesni govori, drugo su jezici bez pisane kulture, drugo su oni s pisanom tradicijom. Tako su maležanski i indonežanski prinati kao različiti jezici, a još više urdski i hindski. Ako ne razumijete tu problematiku, utipkajte u google matasović što je srednjojužnoslavenski i pročitajte.
![[LIVE] : ONE ลุมพินี 88 | คู่เอก "ป้อมเพชร vs อัสลามจอน"](http://i.ytimg.com/vi/1ZqTVVbMgbo/mqdefault.jpg)
Momci, jako lijep razgovor, koji zaslužuje nastavak u barem još par epizoda. Duh jugoslavenstva se ne može uništiti. SF SN!
Hvala Vam što pratite podcast U kontru sa Draganom Markovinom, drago nam je da Vam se ovaj razgovor dopao.
Srdačan pozdrav,
Vaše Oslobođenje
Uništen je odavno!
Đe ste ba genocidaši, imal genocida, a?
Kapa do poda.I jako dobri ljudi.Čisto objašnjeno ludilo 90ih.❤
Za jugonacionaliste i budale.
Divan razgovor, hvala.
Hvala Vama što ste tu! Drago nam je da Vam se razgovor dopao.
Srdačan pozdrav,
Vaše Oslobođenje
@oslobodjenje1943 vrlo rado pratim Markovinu, odnedavno Laku. Ta vrsta medija me inspirira i zabavlja. Hvala Vama i lijep pozdrav
Na početku: Prošlo je 4 godine otkad nismo razgovarali nakupilo se tu tema.
Cela emisija: Priča se o istim temama koje su aktuelne 35 godina.
Bilo bi jako dobro da neko napiše tu definiciju nacije da i ja nešto naučim. Ja sam rodjen u BiH i BiH ja nacija, u njoj zive tri velike vjere i nekoliko manjih i čine svi skupa BiH naciju. Nema ni jedne zemlje na svijetu da je sastavljena od jedne vjere.
Ne postoji BH nacija, kao što nije postojala austrougarska, jugoslavenska, sovjetska ni čehoslovačka. U BH žive tri nacije.
@ …. a kako moze BiH igrati na sportskim takmičenjima koja se zovu nacionalna takmičenja. Evropska i svijetska takmičenja.??
@@elkazbrkic1490 To je zbrka potekla iz engleskoga u kom se miješaju državljanstvo i nacionalna pripadnost. Nacija je, da definiram stručno, zajednica sudbine koja je postala zajednicom karaktera. Prema tomu, ne postoje švicarska nacija, indijska nacija, ekvadorska, jordanska, libanonska,...a u kojoj su mjeri nacije u Amerikama pitanje je. Sigurno je da nitko do 1970ih nije u SAD smatrao ni crnce ni Indijance pripadnicima američke nacije, nego nacionalnim manjinama zbog drugačije rase, povijesti i kulture. A sadašne je proglašavanje Afro-Amerikanaca pripadnicima američke nacije neiskreno i nerealno, jer ta skupina sebe drži zasebnim narodom. Ne postoji višerasna nacija, niti višecivilizacijska. Zbrka dolazi od nepreciznosti engleskoga jezika koji je lingua franca današnjice.
Bolje bi bilo da nema nacije, onda nebi bilo ni nacionalizma a ni nacionalista.
@@nikolakeric7888 Bilo bi najbolje da nema ljudi, nego da su ostali dinosauri.
Češće se susrećite momci😊
Nama jes nametnut rat ( agresija ) al to ne znaci da smo naivci
Ne, nismo bili naivni nego glupi.
Pogledajte sada Beograd...ili Novi Sad...to su dva prava multietnicka grada na mapi bivse ex yu. Sve ostalo je ex....
@@gancula Vojvodina a i Beograd nije produkt savremene Srbije 90 ih nego sopstveno nasledje ta dva tiponima.Jedan glavni grad bivše Jugoslaviju u koji je došao svak koji je imao bilo kakvih ambicija a Vojvodina prije ulaska u Srbiju je već bila takva,da ne kažem još sarenija nego li sada. Tu savremena srpska politika nije ničim zaslužna.
Jbte 😂😂😂😂😂
❤❤❤❤❤❤
Najobičnije komunjare
U kojem klubu si ti?! Novokomponiranih kapitalista?!
I glede besmislice o "zajedničkom jeziku" (ovaj Štiks ni ne govori hrvatski, nego neki jugogulaš): Najbolji iskaz zbog čeg hrvatski i srpski nisu jedan jezik (nemogućeg i nepostojećega imena) dao je slavist Leopold Auburger: Percepcija bliskosti rađa iluziju istosti.
Hrvatski i srpski, te bošnjački i crnogorski nisu varijante nekoga policentričnoga jezika.Policentrični standardni jezici kao engleski, francuski, njemački, španjolski...imaju:
1. isto ime kroz povijest
2. temeljno isti pisani korpus
3. kulturno-komunikacijsko zajedništvo kroz povijest, te svijest govornika da govore istim nacionalnim jezikom
4. u bitnom su standardizirani na istom mjestu i u isto vrijeme
Hrvatski i srpski su slični sjevernoindijsko-pakistanskima hindskom i urdskom, koji su bliski jezici, no nisu varijante nekoga jednoga policentričnoga jezika. U oba slučaja slična (ne ista) je jedino organska osnovica standardnoga jezika, u hrvatskom i srpskom slučaju (novo)štokavština, u urdskom i hindskom khariboli dijalekt. No, urdski i hindski nisu "zapravo" khariboli, kao što ni srpski i hrvatski nisu "zapravo" novoštokavski.Za razliku od standardnih policentričnih jezika, kao što je engleski, za hrvatski i srpski ne vrijedi ništa slično:
1. hrvatski se povijesno zvao hrvatski, ilirski i slovinski (uz regionalna imena), a srpski- srpski i slaveno-srpski
2. sve varijante engleskoga imaju isti većinski korpus (Beowulf, Piers Ploughman, Chaucer, Milton, Shakespeare, Locke, Faulkner, Hemingway..). Hrvatski i srpski korpusi se razlikuju skoro 100% (s jedne strane Sv.Sava, Dušanov zakonik, Jefimija, Dositej Obradović, Karadžić, ...s druge Baščanska ploča, Vinodolski zakon, Hrvojev misal, Vatikanski hrvatski molitvenik, Marulić, Držić, Vramec, Divković, Kašić, Kačić, Stulić, Mažuranić,...)
3. hrvatski jezik se počinje standardizirati u 16. st., ubrzava jezičnim planiranjem u 17. st., a dovršava u 19. st.; srpski jezik počinje standardizaciju u 18. st. i dovršava u 19. st.
4. ne postoji nikakvo zajedništvo u komunikaciji sve do najnovijega doba. Ni u beletristici, ni u rječnicima, ni u školstvu. Kao što u srpski jezik ne spadaju Hvalov zbornik, Divković, Belostenec, Hektorović, ...Šenoa, Kovačić, Kvaternik, Krleža, Ujević, Ladan...tako u hrvatski ne spadaju Domentijan, Pajsije, Venclović, Laza Kostić, Jovan Ristić, Dobrica Ćosić ni Borislav Pekić.
To su dva međusobno razumljiva jezika, dok se bošnjački, te crnogorski tek kristaliziraju kao zasebni standardni jezici.
Snježana Kordić je napisala komesarski pamflet "Jezik i nacionalizam" koji je obična papazjanija. No valja reći glavno: a) nema kriterija po kojima bi neki jezici bili varijeteti jednog jezika, a ne srodni različiti jezici, b) da i postoji- lingvistika uopće nije mjerodavna da nešto određuje, nego samo opisuje, a ovdje ne može ni opisati, c) za ta pitanja je glavna osebujnost i individualiziranost, a ne međusobna razumljivost, koja ionako varira od osobe do osobe, pa i kod pojedinca u raznim vremenima.
Percepcija bliskosti rađa iluziju istosti.
Nisam lingvista ali čisto logično ovo što ste izveli dalo bi se pobiti. I ovo je ideoloski izvedeno.
Međusobna razumljivost je bazicni dokaz srodnosti jezika a ne lični dozivljaj istog. Lični dozivljaj je osobno mentalno stanje prema kome možete misliti da ste sve ono što niste ali to je i ostaje iluzija.
Nizozemskih standardni jezik posjeduje dijalekte koji stvaraju veće poteškoće razumevanja nego li hrvatsko-srpski. Otvoren um upoređuje mnogo više informacija kako bi stvorio percepciju razumevanja bilo čega oko sebe. I ovo što ste naveli tjera covjeka na razmišljanje. Licno Snjezana Kordic me je dojmila daleko više nego li ovaj vaš neukusan pokušaj blacenja njene stručnosti.
Molio bi vas da mi odgovorite da li ste me razumjeli? I zamolio bi vas da date ime jezika na kome sam vam se obratio?Gramatičke greške možete isto obraditi.
@@senjinorucevic3661 Ne, nije. Urdski i hindski su razumljivi potpuno na običnoj govornoj razini, tako da možete gledati film sat vremena a da ne znate je li na hindskom ili urdskom, što su slučaju hrvatskoga i srpskoga nije moguće. Isto, razumljivost je subjektivna i oscilira ovisno o izobrazbi istanju pojednica, dakle sito subjektivna. Također se brkaju pojmovi mjesnih govora i standardnoga, prije književnoga jezika. Npr. švicarski njemački je teško razumljiv Nijemcima, odprilike je različit kao slovenski prema hrvatskom, pa nitko od švicarskih Nijemaca ne misli da piše ili govori ili pripada ne-njemačkoj kulturi. Dapače, veliki pisci na njemačkom- Frisch, Duerenmatt, C.G.Jung...pisali su na standardnom njemačkom koji je isti u Austriji i Njemačkoj, dok kad bi govorili na svom lokalnom govoru teško da bi ih se razumjelo. U lingvistici se razumljivost uopće ne uzima kao kriterij jer i ne postoje razredbe/klasifikacije za jezike po tom kriteriju koji nije kakovosno odrediv.. Jedno su mjesni govori, drugo su jezici bez pisane kulture, drugo su oni s pisanom tradicijom. Tako su maležanski i indonežanski prinati kao različiti jezici, a još više urdski i hindski. Ako ne razumijete tu problematiku, utipkajte u google matasović što je srednjojužnoslavenski i pročitajte.