Što je pravednost? Pravednost je poslušnost zakonu. Pravednost pred Bogom je poslušnost Božjem zakonu - koji se sastoji od 10 Božjih zapovijedi. Mnogi, iako su saznali istinu o opravdanju i posvećenju, i dalje žele Kristovu pravednost samo za opravdanje od svojih grijeha, ali ne žele prihvatiti njegov model pravednosti za posvećenje njihovog života. Oni Kristov model pravednosti ne prihvaćaju i ne cijene u praksi - za svoj praktični život. Za njih je Kristov model pravednosti samo za intelektualnu (teoretsku) vjeru, ali ne za vjeru koja se pretače u njihov život. Oni ne dopuštaju da Kristov model pravednosti postane njihovo praktično životno iskustvo. Takva vjera nije prava vjera nego drskost prema Kristu, jer takva vjera ne vodi k poslušnosti Kristu. Takvi vjeruju da je Krist savršeno ispunio svih Deset Božjih zapovijedi koje su u Bibliji (Izlazak 20,3-17), ali ne vjeruju da oni trebaju slijediti Kristov model pravednosti i poštovati upravo onih istih Deset Božjih zapovijedi koje je i Krist poštovao, a koje se nalaze u Bibliji. Takva vjera ostaje na nekom njihovu intelektualnom nivou, ali ne postaje pravi odnos (veza) s Kristom koji bi dopustio Kristu da ih on posveti svojom pravednošću i oslobodi od grijeha i sile grijeha. To je odbacivanje Kristova plana za posvećenje (za praktični život) ljudi, a Božja riječ upozorava: „Težite za spasenjem i za posvećenjem bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina.“ (Hebrejima 12,14) Posvećenje je proces koji traje cijeli život u kome vjernik dopušta da mu Bog izgradi dobar karakter i tako ga osposobi za život na nebu. Mnogi žele opravdanje od grijeha kao ulaznicu za nebo, ali ne žele da ih Krist svojom pravednošću osposobi za nebo. Oni žele osposobljavalje za nebo po modelu pravednosti zemaljskih vjerskih vođa - deset zapovijedi u crkvenim priručnicima; ali ne žele da budu osposobljavani po modelu pravednosti nebeskog Vođe - Krista, po Deset Božjih zapovijedi u Bibliji, po kojima je Krist živio. Međutim, svi koji su saznali Božju volju o opravdanju i posvećenju, a ipak ne prihvate da budu po Kristovu modelu pravednosti osposobljeni za nebo, na kraju će izgubiti i ulaznicu za nebo. Oni koji odbacuju Kristov model pravednosti odbacuju i samoga Boga, jer njegov model pravednosti odlika je Kristova karaktera. Iako će takvi tvrditi da ljube Boga oni će ga na taj način omalovažavati i odbacivati. Oni će biti prevareni, i slijedit će zemaljske vjerske vođe umjesto Krista, a ipak će misliti da ispunjavaju Božju volju. Učinit će nešto slično kao i Židovi i njihove vjerske vođe u prošlosti, kad su odbacili Kristovu pravednost. Pilat je rekao Židovima: “Evo vam kralja!” (Ivan 19,14) Oni su odgovorili: “Mi nemamo drugoga kralja osim cara, odgovoriše glavari svećenički.” (Ivan 19,15) Na taj način glavari su svećenički, a pod njihovim utjecajem i narod, odbacili Krista, a uzdizali Rimskog cara, iako su mislili da čine Božju volju i da ljube Boga. Odbacujući Kristovu pravednost oni su sebe doveli u strašnu samoobmanu, a cijelo to vrijeme mislili su da služe Bogu. S poštovanjem. Želim Vam Božji blagoslov.
Hvala ti Gospodine Isuse Kriste. Božiji blagoslov 🙏✝️♥️🌹
Hvala Ti Gospodine što si mi poslao te ljude u moj život!🙏❤️🙏
DRAGI NAS PROFESORE TOMISLAVU IVANCICU VELIKA HVALA NA VAŠOJ HAGIOTERAPIJI ❤❤❤
ISUSE UZDAMO SE U TEBE. AMEN. LP.BOZJI BLAGOSLOV. 🙏❤️🙏❤️🙏
Molim vas objasnite mi sta znace reci našega Gospodična Isusa Krista u Luka 17: 3, 4,.Hvala puno iz srca. Bb
Što je pravednost? Pravednost je poslušnost zakonu. Pravednost pred Bogom je poslušnost Božjem zakonu - koji se sastoji od 10 Božjih zapovijedi. Mnogi, iako su saznali istinu o opravdanju i posvećenju, i dalje žele Kristovu pravednost samo za opravdanje od svojih grijeha, ali ne žele prihvatiti njegov model pravednosti za posvećenje njihovog života. Oni Kristov model pravednosti ne prihvaćaju i ne cijene u praksi - za svoj praktični život. Za njih je Kristov model pravednosti samo za intelektualnu (teoretsku) vjeru, ali ne za vjeru koja se pretače u njihov život. Oni ne dopuštaju da Kristov model pravednosti postane njihovo praktično životno iskustvo. Takva vjera nije prava vjera nego drskost prema Kristu, jer takva vjera ne vodi k poslušnosti Kristu. Takvi vjeruju da je Krist savršeno ispunio svih Deset Božjih zapovijedi koje su u Bibliji (Izlazak 20,3-17), ali ne vjeruju da oni trebaju slijediti Kristov model pravednosti i poštovati upravo onih istih Deset Božjih zapovijedi koje je i Krist poštovao, a koje se nalaze u Bibliji. Takva vjera ostaje na nekom njihovu intelektualnom nivou, ali ne postaje pravi odnos (veza) s Kristom koji bi dopustio Kristu da ih on posveti svojom pravednošću i oslobodi od grijeha i sile grijeha. To je odbacivanje Kristova plana za posvećenje (za praktični život) ljudi, a Božja riječ upozorava: „Težite za spasenjem i za posvećenjem bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina.“ (Hebrejima 12,14) Posvećenje je proces koji traje cijeli život u kome vjernik dopušta da mu Bog izgradi dobar karakter i tako ga osposobi za život na nebu. Mnogi žele opravdanje od grijeha kao ulaznicu za nebo, ali ne žele da ih Krist svojom pravednošću osposobi za nebo. Oni žele osposobljavalje za nebo po modelu pravednosti zemaljskih vjerskih vođa - deset zapovijedi u crkvenim priručnicima; ali ne žele da budu osposobljavani po modelu pravednosti nebeskog Vođe - Krista, po Deset Božjih zapovijedi u Bibliji, po kojima je Krist živio. Međutim, svi koji su saznali Božju volju o opravdanju i posvećenju, a ipak ne prihvate da budu po Kristovu modelu pravednosti osposobljeni za nebo, na kraju će izgubiti i ulaznicu za nebo. Oni koji odbacuju Kristov model pravednosti odbacuju i samoga Boga, jer njegov model pravednosti odlika je Kristova karaktera. Iako će takvi tvrditi da ljube Boga oni će ga na taj način omalovažavati i odbacivati. Oni će biti prevareni, i slijedit će zemaljske vjerske vođe umjesto Krista, a ipak će misliti da ispunjavaju Božju volju. Učinit će nešto slično kao i Židovi i njihove vjerske vođe u prošlosti, kad su odbacili Kristovu pravednost. Pilat je rekao Židovima: “Evo vam kralja!” (Ivan 19,14) Oni su odgovorili: “Mi nemamo drugoga kralja osim cara, odgovoriše glavari svećenički.” (Ivan 19,15) Na taj način glavari su svećenički, a pod njihovim utjecajem i narod, odbacili Krista, a uzdizali Rimskog cara, iako su mislili da čine Božju volju i da ljube Boga. Odbacujući Kristovu pravednost oni su sebe doveli u strašnu samoobmanu, a cijelo to vrijeme mislili su da služe Bogu. S poštovanjem. Želim Vam Božji blagoslov.