Isuse htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo - Nedjeljno razmatranje

#školskesestrefranjevke #blagoslov #evanđelje #isuskrist #molitve
Hvaljen Isus i Marija draga braćo i sestre,
U Markovom evanđelju čitamo kako Jakov i Ivan traže od Isusa da im učini ono što
ga zaištu. Htjeli su u slavi sjesti Isusu jedan s desna, drugi slijeva.
Isus im na to reče: „Ne znate što ištete.“
Koliko puta mi od Gospodina tražimo da nam usliši različite molbe i potrebe. Možda
ponekad više molbe, nego potrebe. Ne znamo što ištemo, ali u tome trenutku
mislimo kako je to baš ono što nam treba i što je dobro za nas. Međutim, dogodi se i
da nam molitve često izgledaju neuslišane, to nas rastuži, razljuti ili čak pomalo
razočara. Vjerovali smo da će nam Bog pomoći i djelovati prema našim
očekivanjima.
Zapravo, On i jest pomogao i uslišio nam molitvu. Nismo uvijek toga svjesni, ali Bog
zna što je najbolje za naše spasenje i što je istinita potreba za naš život. On će to
okrenuti u još bolje, snažnije i veće milosti nego ih mi možemo zamisliti.
Bog poznaje nakane i namisli našeg srca, zna što se u njemu krije. Poznaje i ono što
je nama nepoznato. Ta, On je Stvoritelj svakog srca.
Tako je znao i što se nalazi u onoj desetorici učenika koji su se razljutili na Jakova i
Ivana čuvši što su tražili od Isusa.
Isus ih tada poučava malenosti, poniznosti i neznatnosti. Uči i nas danas. Nas koji
sve više težimo za moći i napretkom, za višim i jačim, za bogatstvom. Želimo biti
primijećeni, priznati, želimo biti u centru pažnje, među onima koji su pred svijetom
veliki.
To uspoređivanje, očekivanje i skrivanje iza lažnih slika i riječi sve više nas dovodi do
nemira, tjeskobe i do krajnjih granica depresije. A zašto? Jer želimo da ljudi misle da
smo iznad drugih, da smo najveći. Oholost raste do neprepoznatljivosti. Upadamo iz
grijeha u grijeh te nas ovozemaljsko odvlači od onozemaljskog. Postajemo mutna
voda. U nama se više ne prepoznaje Isus i ljudima svjedočimo samo svoju snagu i
veličinu.
Međutim, Isus koji je Izvor, želi pročistiti i razbistriti svu našu bijedu i dovesti naše
srce do ljubavi i mira. Potiče nas na obraćenje i vraćanje u krilo Oca Nebeskoga.
Daje nam do znanja da će prvi biti posljednji i umjesto da nas služe mi trebamo
služiti. Baš poput Isusa. Biti sluga. On je služio i dao svoj život kao otkupninu.
Trebamo vidjeti potrebu našeg brata ili sestre u Kristu. Ne gledati samo na sebe i
ono što imamo, trebamo ili želimo. Davati sebe za druge.
Zagledati se u Ogledalo, u Krista na križu.
Gledajući njega Ranjenog primijetiti bližnje oko sebe, one koji su potrebni našeg
pogleda, osmijeha, riječi ili djela.
Upravo smo proteklih dana mogli vidjeti razne scene poplavljenih mjesta i odrona
koji su i odnijeli mnoge živote i domove. Ničije srce nije moglo proći nedotaknuto. Svi
smo postali jedno. Ujedinila nas je snaga zajedništva i služenja. Više nije bilo važno
tko je prvi, a tko posljednji, tko je najveći, a tko najmanji. Ljubav se na poseban način
pokazala kroz brata čovjeka.
Nemojmo čekati posljednji trenutak da bismo vidjeli prijatelja pored sebe, da bismo
pomogli bratu i sestri, da bismo služili poput Sina čovječjega i drugima iskazivali
ljubav.
Ne dajmo da nas oni koji se smatraju vladarima drže pod vlašću.
Dajmo ovome svijetu najbolje od sebe, pokažimo talente i darove koje smo primili i u
zajedništvu s drugima osvijetlimo ovaj Svijet žarkim svjetlom malenosti, poniznosti,
ljubavi i mira.
Radosno svjedočimo Isusa koji nas je otkupio svojom krvlju i dao svoj život za naše
spasenje. „Ne težimo za taštom slavom! Ne izazivajmo jedni druge i ne zaviđajmo
jedni drugima“ (Gal 5, 25-26) nego „nosite jedni bremena drugih i tako ćete ispuniti
zakon Kristov (Gal 6, 2).
Mir i Dobro!

[@analaus1217]

GOSPODINE TI ZNAS STA NAM TREBA TI NAM DAJ RAZUM I VJERU U TEBE🙏❤️

[@Marinko-uj5mg]

BTB ❤

[@antun6429]

Bvb