Ježeva Kućica (Slike sa tekstom)

แชร์
ฝัง
  • เผยแพร่เมื่อ 17 ก.ค. 2016
  • Audio priča - Ježeva Kućica - Slikovnica sa tekstom za čitanje -
    mojerazglednice.com/jezeva-ku...
    Po šumi,
    širom,
    bez staze,
    puta,
    Ježurka Ježić
    povazdan luta.
    Lovom se bavi,
    često ga vide,
    s trista kopalja
    na juriš ide.
    I vuk,
    i medo,
    pa čak i ovca,
    poznaju ježa,
    slavnog lovca.
    Jastreb ga štuje,
    vuk mu se sklanja,
    zmija ga šarka
    po svu noć sanja.
    Pred njim,
    dan hoda,
    širi se strava,
    njegovim tragom
    putuje slava.
    Jednoga dana,
    vidjeli nismo,
    Ježić je,
    kažu,
    dobio pismo.
    Medeno pismo,
    pričao meca,
    stiglo u torbi
    poštara zeca.
    Adresa kratka,
    slova k'o jaja:
    "Za druga
    Ježa
    Na kraju gaja"
    U pismu piše:
    "Ježurka,
    brate,
    sanjam te često
    i mislim na te.
    Evo ti pišem
    iz kamenjara
    guskinim perom.
    Divno li šara!
    Dođi na ručak
    u moju logu,
    požuri samo,
    ne žali nogu.
    Sa punim loncem
    i masnim brkom
    čekat ću na te,
    požuri trkom.
    Nježno te grli
    medena lica
    i pozdrave šalje
    lisica Mica."
    Jež se veseli:
    Na gozbu, veli,
    tu šale nema,
    hajd da se sprema.
    Ježurka Ježić
    lukavo škilji,
    pregleda bodlje
    i svaku šilji.
    Ako bi usput
    došlo do boja,
    nek bude spremna
    obrana moja.
    Sunčani krug se
    u zenit dig'o
    kad je Ježurka
    do lije stig'o.
    Pred kućom-logom,
    kamenog zida,
    Ježurka Ježić
    svoj šešir skida,
    klanja se,
    smješka,
    kavalir pravi,
    biranom frazom
    lisicu zdravi:
    Dobar dan,
    lijo,
    vrlino čista,
    klanjam se tebi,
    sa bodlja trista.
    Nek perje pjetla
    krasi tvoj dom,
    kokoš nek sjedi
    u loncu tvom!
    Guskino krilo
    lepeza tvoja,
    a jastuk meki
    patkica koja.
    Živjela vječno
    u miru,
    sreći,
    nikada lavež
    ne čula pseći.
    I još ti ovo
    na kraju velim:
    ja sam za ručak
    trbuhom cijelim!
    Otpoče ručak
    čaroban,
    bajni.
    I jež
    i lija
    od masti sjajni.
    Jelo za jelom
    samo se niže,
    Ježurka često
    zdravicu diže:
    u zdravlje lije
    i njene kuće,
    za pogibiju
    lovčeva Žuće.
    Niže se ručak
    četverosatni,
    zategnu trbuh
    k'o bubanj ratni.
    Evo i noći,
    nad šumom cijelom
    nadvi se suton
    sa modrim velom.
    Promakna samo
    leptirić koji
    i vjetar noćnik
    listove broji.
    Utihnu šuma,
    nestade graje,
    mačaka divljih
    oči se sjaje.
    Skitnica svitac
    svjetiljku pali,
    čarobnim sjajem
    putanju zali.
    A sova huknu
    svoj ratni zov:
    Drž'te se,
    ptice,
    počinje lov!
  • บันเทิง

ความคิดเห็น •