Samo oni koji shvaćaju da je križ središte nadanja ljudskog roda mogu razumjeti Evanđelje koje je Krist učio. On nije došao na ovaj svijet ni u kom drugom cilju nego da stavi čovjeka u povoljan položaj pred cijelim svemirom. On je došao da omogući da pala ljudska bića vjerom u Njegovu silu i djelotvornost kao Sina Božjeg mogu dobiti oprost i postati pobjednici nad grijehom. On je jedini mogao ostvariti pomirenje za grešnike i palom ljudskom rodu otvoriti vrata raja. On je uzeo na sebe ne prirodu anđela, nego prirodu čovjeka, i živio je u ovom svijetu neokaljan grijehom. „I Riječ postade tijelo i napravi sjenicu među nama, i gledali smo njegovu slavu, slavu kao jedinorođenog od Oca.“ „A onima koji su ga primili dao je pravo da postanu djeca Božja, jer vjeruju u njegovo ime.“ (Ivan 1, 14. 12) Svojim životom i svojom smrću Krist nas uči da čovjek može postići sigurnost i pravu veličinu jedino pokoravajući se Božjim zapovijedima - Dekaloga. Važno je naglasiti da trebamo slijediti Isusov primjer poslušnosti svim Božjim zapovijedima Dekaloga u Bibliji (Izlazak 20,1-17), a ne svih 10 zapovijedi u katekizmima i drugim crkvenim priručnicima. Dekalog u Bibliji je originalan i savršen u cjelini jer ga je napisao savršeni Bog, a Dekalog u katekizmima i crkvenim priručnicima nije originalan i nije savršen u cjelini jer su neke zapovijedi promijenjene od strane nesavršenih ljudi. „Zakon je Gospodnji savršen, krijepi dušu.“ (Ps. 18, 7) Evanđelje i Božji moralni zakon (zakon od 10 Božjih zapovijedi - Izlazak 20,2-17 - čiji pisac je sam Bog) ne mogu se odvojiti. U Kristu se susreli milosrđe i istina; pravda i mir poljubili su se. Evanđelje nije zanemarilo obveze čovjeka prema Bogu. Evanđelje je otkriveni zakon, ništa više ni manje. Ono ne daje više prostora za grijeh nego zakon. Zakon ukazuje na Krista; Krist ukazuje na zakon. Evanđelje poziva ljude na pokajanje. Pokajanje od čega?-Grijeha. A što je grijeh? - To je prijestup zakona (1. Ivanova 3,4). Stoga Evanđelje poziva ljude od svojih prijestupa natrag na poslušnost Božjem zakonu. Isus je u svom životu i smrti naučavao najstrožu poslušnost. Umro je, pravedan za nepravedne, nevin za krivce, da bi se čast Božjeg zakona mogla sačuvati, a ipak čovjek ne bi posve propao. Božji zakon je prijepis Njegovog karaktera. Zakon je bio dat čovjeku - Adamu i Evi usmeno još u početku kao mjerilo poslušnosti. U sljedećim vjekovima taj zakon je izgubljen iz vida. Stotinama godina poslije potopa bio je pozvan Abraham i njemu je dato obećanje da će njegovi potomci uzdići zakon Gospodnji. Tokom vremena Izraelci su otišli u Egipat gdje su ih Egipćani surovo ugnjetavali mnogo godina. Pošto su proveli u ropstvu skoro četiri stotine godina, Bog ih je oslobodio čudesnim izražavanjem svoje sile. On se Egipćanima otkrio kao vladar svemira, veći od svih neznabožačkih božanstava. Na Sinaju je zakon bio dat po drugi put. Gospodin je u strašnoj veličini izgovorio svoje propise i svojim vlastitim prstom je urezao deset zapovijedi na kamene ploče. Prolazeći kroz vjekove, vidimo da dolazi vrijeme kad se Božji zakon mora još jednom jasno otkriti kao mjerilo poslušnosti. Krist je došao da bi potvrdio svete zahtjeve moralnog zakona - Dekaloga. Došao je da živi životom pokornosti zahtjevima tog zakona i da time dokaže neistinitost sotoninog tvrđenja prema kojem je čovjeku nemoguće držati zakon Božji. On je kao čovjek bio izložen iskušenjima i pobijedio je u sili koju Mu je Bog dao. Idući i čineći dobro, iscjeljujući sve one koje je sotona bio savladao, On je ljudima jasno prikazao karakter Božjeg zakona i prirodu svoje službe. Svojim životom On je posvjedočio da je i nama također uz Božju pomoć moguće da se pokoravamo zakonu Božjem. Krist nije nikada skrenuo od vjernosti načelima zakona Božjeg. Nikada nije učinio ništa suprotno volji svoga Oca. On je pred anđelima, ljudima i demonima mogao izgovoriti riječi koje bi u svakim drugim ustima bile huljenje: „Ja uvijek činim ono što je njemu ugodno.“ (Ivan 8, 29) Njegovi neprijatelji su ga progonili dan za danom pune tri godine, trudeći se da pronađu nešto što bi ukaljalo Njegov karakter. Uz pomoć svih sila zla sotona je uporno nastojao da Ga savlada, ali u Njemu nije mogao da nađe ništa čime bi se mogao koristiti. Čak su i đavoli morali priznati: „Ti si svetac Božji.“ Dakle, Isus je naš najbolji primjer - kojih 10 zapovijedi trebamo držati i na koji način ih držati. Svi koji ne budu slijedili Isusov primjer morat će snositi posljedice na Božjem sudu. S poštovanjem. Želim Vam Božji blagoslov.
Samo oni koji shvaćaju da je križ središte nadanja ljudskog roda mogu razumjeti Evanđelje koje je Krist učio. On nije došao na ovaj svijet ni u kom drugom cilju nego da stavi čovjeka u povoljan položaj pred cijelim svemirom. On je došao da omogući da pala ljudska bića vjerom u Njegovu silu i djelotvornost kao Sina Božjeg mogu dobiti oprost i postati pobjednici nad grijehom. On je jedini mogao ostvariti pomirenje za grešnike i palom ljudskom rodu otvoriti vrata raja. On je uzeo na sebe ne prirodu anđela, nego prirodu čovjeka, i živio je u ovom svijetu neokaljan grijehom. „I Riječ postade tijelo i napravi sjenicu među nama, i gledali smo
njegovu slavu, slavu kao jedinorođenog od Oca.“ „A onima koji su ga primili dao je pravo da postanu djeca Božja, jer vjeruju u njegovo ime.“ (Ivan 1, 14. 12)
Svojim životom i svojom smrću Krist nas uči da čovjek može postići sigurnost i pravu veličinu jedino pokoravajući se Božjim zapovijedima - Dekaloga. Važno je naglasiti da trebamo slijediti Isusov primjer poslušnosti svim Božjim zapovijedima Dekaloga u Bibliji (Izlazak 20,1-17), a ne svih 10 zapovijedi u katekizmima i drugim crkvenim priručnicima. Dekalog u Bibliji je originalan i savršen u cjelini jer ga je napisao savršeni Bog, a Dekalog u katekizmima i crkvenim priručnicima nije originalan i nije savršen u cjelini jer su neke zapovijedi promijenjene od strane nesavršenih ljudi. „Zakon je Gospodnji savršen, krijepi dušu.“ (Ps. 18, 7) Evanđelje i Božji moralni zakon (zakon od 10 Božjih zapovijedi - Izlazak 20,2-17 - čiji pisac je sam Bog) ne mogu se odvojiti. U Kristu se susreli milosrđe i istina; pravda i mir poljubili su se. Evanđelje nije zanemarilo obveze čovjeka prema Bogu. Evanđelje je otkriveni zakon, ništa više ni manje. Ono ne daje više prostora za grijeh nego zakon. Zakon ukazuje na Krista; Krist ukazuje na zakon. Evanđelje poziva ljude na pokajanje. Pokajanje od čega?-Grijeha. A što je grijeh? - To je prijestup zakona (1. Ivanova 3,4). Stoga Evanđelje poziva ljude od svojih prijestupa natrag na poslušnost Božjem zakonu. Isus je u svom životu i smrti naučavao najstrožu poslušnost. Umro je, pravedan za nepravedne, nevin za krivce, da bi se čast Božjeg zakona mogla sačuvati, a ipak čovjek ne bi posve propao.
Božji zakon je prijepis Njegovog karaktera. Zakon je bio dat čovjeku - Adamu i Evi usmeno još u početku kao mjerilo poslušnosti. U sljedećim vjekovima taj zakon je izgubljen iz vida. Stotinama godina poslije potopa bio je pozvan Abraham i njemu je dato obećanje da će njegovi potomci uzdići zakon Gospodnji. Tokom vremena Izraelci su otišli u Egipat gdje su ih Egipćani surovo ugnjetavali mnogo godina. Pošto su proveli u ropstvu skoro četiri stotine godina, Bog ih je oslobodio čudesnim izražavanjem svoje sile. On se Egipćanima otkrio kao vladar svemira, veći od svih neznabožačkih božanstava.
Na Sinaju je zakon bio dat po drugi put. Gospodin je u strašnoj veličini izgovorio svoje propise i svojim vlastitim prstom je urezao deset zapovijedi na kamene ploče.
Prolazeći kroz vjekove, vidimo da dolazi vrijeme kad se Božji zakon mora još jednom jasno otkriti kao mjerilo poslušnosti. Krist je došao da bi potvrdio svete zahtjeve moralnog zakona - Dekaloga. Došao je da živi životom pokornosti zahtjevima tog zakona i da time dokaže neistinitost sotoninog tvrđenja prema kojem je čovjeku nemoguće držati zakon Božji. On je kao čovjek bio izložen iskušenjima i pobijedio je u sili koju Mu je Bog dao. Idući i čineći dobro, iscjeljujući sve one koje je sotona bio savladao, On je ljudima jasno prikazao karakter Božjeg zakona i prirodu svoje službe. Svojim životom On je posvjedočio da je i nama također uz Božju pomoć moguće da se pokoravamo zakonu Božjem. Krist nije nikada skrenuo od vjernosti načelima zakona Božjeg. Nikada nije učinio ništa suprotno volji svoga Oca. On je pred anđelima, ljudima i demonima mogao izgovoriti riječi koje bi u svakim drugim ustima bile huljenje: „Ja uvijek činim ono što je njemu ugodno.“ (Ivan 8, 29) Njegovi neprijatelji su ga progonili
dan za danom pune tri godine, trudeći se da pronađu nešto što bi ukaljalo Njegov karakter. Uz pomoć svih sila zla sotona je uporno nastojao da Ga savlada, ali u Njemu nije mogao da nađe ništa čime bi se mogao koristiti. Čak su i đavoli morali priznati: „Ti si svetac Božji.“
Dakle, Isus je naš najbolji primjer - kojih 10 zapovijedi trebamo držati i na koji način ih držati. Svi koji ne budu slijedili Isusov primjer morat će snositi posljedice na Božjem sudu. S poštovanjem. Želim Vam Božji blagoslov.