DVA SLOVA

แชร์
ฝัง
  • เผยแพร่เมื่อ 17 ม.ค. 2025
  • (Interpretacija: Meliha Miljević)
    Usred ljeta zašuštala je jesen
    i kiše radosnice pokapale su Viktorijine podočnjake,
    kada po stoti put spremala se
    na put bez povratka,
    uz zakletvu da nikada više neće se vratiti
    tragikomičnoj patnji i brutalnoj ljubavi.
    Hladnom distancom i ledenim slutnjama
    zamrznuo si skrivenu, tvoju stranu njezina srca,
    koja isprekidanim otkucajima
    dodirivala je užarena vrata pakla.
    Tvoju stranu njezina srca
    otapala je nesebična ljubav,
    kojom neprestance darivali su je požrtvovni heloti,
    obasipajući je riječima koje griju
    i spremnošću da za nju
    hodaju po žeravici.
    Zašto si je šutnjom gurnuo
    na sam rub očaja?
    Čega si se bojao?
    Od nje ti nije prijetila opasnost.
    Najopasniji za tebe… TI si.
    Viktoriju je izjedao tek odgovor na pitanje
    jesi li osjetio da bili ste stvarni. Srodne, blizanačke duše.
    Jedno kratko DA…
    za nju moglo je značiti
    da slobodno može
    nastaviti hodati po (od sudbine) zacrtanom putu,
    znajući da njezinu ruku čvrsto drži ruka tvoje duše.
    Odgovor NE…
    srušio bi zlopatničke kule maštarija
    i pod ruševinama umišljaja
    pronašla bi
    toliko žuđeni mir, i slobodu.
    Zar ti je tako teško bilo izgovoriti
    ta dva šugava slova?!
    Zar je lakše gledati ju
    kako zauvijek odlazi?
    Staložena, bez pompe i drame,
    ostavlja te u čeljusti noćne samoće,
    u kojoj i danja usamljenost pokazuje ti zube,
    a u kojoj pronaći ćeš
    i kofer pun Viktorijinih
    zubatih nesanica.
    Znaš, nikada joj nitko nije stvorio
    žuljeve na mislima
    i nad nikoga se nije
    nadmoćno nadvila,
    da bi ih oprostom ponizila.
    Nitko je nije neoprostivo ranio,
    jer nitko joj nije bio važniji
    od nje same.
    Ali ti… tebi se uvijek vraćala,
    da bi u sjeni tvojih bježanja klečala
    i poput gluhoga prosjaka kumila te
    da u uši ubaciš joj…
    spasonosna dva slova. DA ili NE.
    U njezinom životu bio si…
    nitko i ništa,
    ali njezinoj duši bio si… sve.
    Ona, za koju mržnja strana je riječ,
    koja ni u primislima nije hranila ljutnju i zamjerke,
    noćas je odlučno,
    ali s oslobađajućim
    osmijehom na licu,
    u tišini sebe zagrmila:
    Nikada, nikada ti neću oprostiti
    što si dopustio
    da te napustim.
    #dvaslova
    #slavicalavica
    #zgodnonezgodna
    #nemirland
    #kaktusfield
    #poezija
    #poetry
    #videopoezija
    #videopoetry

ความคิดเห็น •