Slushaj I kako Rade izgovara reci u sthovima I pomislim kako to on ozivljava te stihove I pravi dramu koji tvorac stihova osjecao u trenutku Stvaranja Neponovljivi glumac Hvala Bogu Nebeskom za njegovo postojanje ❤😊❤
Prosla ja mladost, evo vec i pozne godine dosle, ali nikad mi nije dosta i brzinom svetlosti vraca me u godine kada smo bili tako mladalacki srecni ili sretni ili svejedno kako bi se reklo... i radost i tuga zbog svega sto mi donosi poezija i lepota kazivanja. Veliko Hvala i Serbedziji i Peri Zubcu i svim velikanima pisane reci koje smo znali i kazivali. I svima koji su znali kako da je donesu.
I moja generacija, rodili smo se tih isti 70-ih, rasli u 90-im uz "one dileje s revolverima", zna i govori poeziju. Svaka je takva 💞💖 Slusa Vas Beograd Zauvek ce..
Tužno koliko je istinito, kao da sa mojom i generacijata pre i posle blizu moje, nestaje jedno doba lepote reči i lepote u nama samima. Nepovratno. To je ta smena generacija koja drugima donosi neke nove vrednosti, za nas nerazumljive i manje humane.
No one can so properly interpret a poet but another poet. Thank you Mr. Serbedzija for your insistence in making great art live, yours and here, that of Mr. Zubac.
... 🎼🎶🎶🎶🎶🎶🎵🎶 Tonovi sa klavira udaraju o zategnutu , srebrenkastu površinu naših sjećanja... ... Svaka kap Muzike ... u mislima doziva slike izgubljenog vremena. Svakom se javlja ... neka njegova Svetlane , ... Ivane ili Jasne... ... Dragane, ... Milene ili Dženane. ... I šire se krugovi po površini naših kolektivnih sjećanja ... ... Zazvonio je " notification" ! Kao kišne kapi padaju rijeke zelenih brojki preko digitalnog Matrixa I ... Udaraju o silikonske grudi NOVOG Windowsa ... ... .... koji svjetluca u mraku moje pećine. Neko je NOVO VRIJEME I Kažu... ni Voda više nije kao što je uvijek bila. Nema više ni Mostara ni mnogih drugih gradova, ni ljudi ... ni uspomena. Dobili smo za poklon Radio Aktivne KIŠE a A... Vlast se proglasila za Boga !
Sjedim u svojoj kuci u Mostaru i kucam Vase ime u pretrazivacu, kad ono, prve rijeci koje mi odvukose paznju :”Mostarske kise”. Pozelio sam da imate jos jednu stolicu tu kraj sanka.
Poslednji bastioni kulture na ovim prostorima u ova jadna i čemerna vremena. Vasil sjajan , pesma vanvremenska a Rade, eh Rade, Rade joj dade neki novi šarm, onako malo boemski. Verujem da i Pera nama ništa protiv.
Rade koja si ti velika duša ,veliki čovjek i umjetnik . Oplemenio si našu generaciju skoro šezdeset , puno toga si nam pokazao kroz svoj rad,drago mi je što sam tolike godine mogao da uživam u tvojim djelima . Živ i zdrav bio !!! Pozzz iz Pule ❤
Ne daj se Rade, ne daj se godinama nas Rade😁❤️🍷..., Znam da će još biti mladosti, ali ne više onakve kakva je bila tvoja, Kemina, Arsenova, Dacina, Mikina, Duskova, Misina, Perina, dok ste čekali prokisli na kiši, promrzli do kože...njen korak laki..., jedne noći u decembru...Neko je povikao Barbara...Sjeti se Barbara dok su padale Mostarske kiše u ulici Alekse Šantića..., miris dunja još čeka na vratima i srce nam se otima...
Savršen spoj nota, stihova i nenadmašne interpretacije vrhunskog glumca i boema. Hvala za prekrasne poetske tragove koje ostavljate u ovom neobičnom vremenu grube realnosti.
ONA Poslije nje druge su me voljele.... To su mi barem govorile... Nisu mi mnogo znacile, nisam ih mogao voljeti... A pokusavao sam, zelio sam ponovo voljeti, i nisam uspjevao.... U svakoj sam trazio nju, njene oci, ruke, glas, njeno lice.... I svaki put nisam nalazio to sto trazim, tuga bi bivala veca, a zelja za njom krvnicki jaka... Bivao bih cinican i nepravedno grub, kaznjavajuci druge za nesto sto sam zelio da vratim, a nisam mogao... Prekidao sam svaku vezu, bez rijeci, bez objasnjenja, misleci da cu na taj nacin biti jaci, nadmocniji, a bivao bih slabiji i ranjiviji nego sto sam bio... Svetio sam se, a da nisam bio svjestan toga. I bio sve umorniji..... Proslo je mnogo godina, nisam je zaboravio... Niti cu to ikada. Nikad je necu istjerati iz svog srca. Ni iz svojih misli. Ne mogu to uciniti. A kad bih i mogao, ne zelim to. Tamo cu je cuvati dok sam ziv. Ne mogu je kriviti sto sam je zavolio. Previse zavolio. Uvjek je se sjetim, nocu kad spavam... Tamo smo zajedno. Tamo je cuvam svake noci. Tamo smo vjecno mladi i nista nam se ne moze dogoditi. Nadam se da ce jedne noci dvije zvijezde sijati posebno jako, kada vise ne bude tuge, kada ponovo budemo zajedno, i budemo sretni. U vjecnosti! R.Dz.
Vazno je, mozda, i to da znamo covek je zeljan tek ako zeli. I ako sebe celoga damo, tad jedino i mozemo biti celi. Saznacemo, tek ako kazemo, reci iskrene, istovetne. I samo onda kad i mi trazimo, moci ce neko i nas da sretne.
Iako nikada pre nisam bio ljubitelj poezije uz čika Radeta i njegov dar da dočara priču i prenese emociju, sve se promenilo. Tek sada razumem, tek sada sam shvatio dubinu svake napisane reči...
Cika Rade vi ste nas lek za srce i dusu 💖Tako je lepo slusati vas .. Vi ste jjedna legenda 💖Hvala vam od srca 💖 sto budite u nama neka lepa secanja i davno prikrivene uspomene 💖. Da vas Bog dragi cuva i vas i vasu divnu porodicu 💖
Pre nekoliko godina stajala sam na autobuskom stajalištu u Beogradskom naselju Žarkovo i čekala muža da me "pokupi". Na stajalištu je bio jedan kiosk na kome je cela jedna strana bila sa novinama na kojima je na naslovnoj strani Rade Šerbedžija sa šeširom. U jednom momentu vidim da isti takav čovek stoji odmah pored. Blenem čas u sliku u novinama, blenem u čoveka i ne mogu da verujem.On je...Primetio je da sam se zbunila i šeretski mi se nasmešio.Nisam uspela da mu uzvratim. Epilog: Moj muž je prvi put, posle mnogooo godina zajedničkog života, došao ranije nego što je trebalo.Šteta :)
Divna uspomena @CecaSavic. Postoji slicna anegdota i iz Londona, sa semafora, iz vremena kada je, dok je Lenka radila, nas Maestro cuvao njihove tri princeze...Ostavljam detalje njemu da isprica nekom prilikom, ako bude raspolozen...
Pre nekoliko godina šetam Knez Mihajlovom ulicom ka Kalemegdanu i u nekom trenutku kod Akademije nauka i umetnosti u masi ispred mene sustižem čoveka sa šeširom. Mozda je Rade mozda nije, nisam bio siguran... Poznao sam ga po smehu 🙂 Neko je u prolazu dobacio Rade jesi li to ti?! Taj njegov odgovor nikad neću zaboraviti: "Bio nekad, bio nekad..."
Kad sam bila u školi rekla sam za Šerbedžiju "I jelovnik da čita zvučalo bi kao poezija"... I dan danas jedino on ume tako da se igra rečima, vođen takvom emocijom ♥️♥️♥️Beskrajno hvala!
Istina kako Rade ima ugodan ton glasa, ali on osjeća ono što čita tako da baš i nije u redu uspoređivati umjetnička djela s jelovnikom nekog restorana. Znam da vam to nije intencija, ali eto osjetih potrebu pripomenuti. Svaka čast Rade, užitak Vas je slušati....
@@matrix_x_ zato i jesam naglasila, kada sam išla u školu. Prvi put sam čula za Radeta u osnovnoj, kada je moja drugarica pisala Pismeni zadatak o njemu, koliko ju je inspirisao. Mene je inspirisao za ceo život. Pismo majci može da pročita bilo ko, ali kad Šerbedžija govori Jesenjina, to je kao violina💕
@@sneza2013 Meni se kod Rade sviđa što je iskren. Nikome se ne ulizuje i kad zna da je na ispravnom putu, na odstupa s tog puta nego ide naprijed pa makar i sam sebi činio štetu. Rade je dobar čovjek i ima dušu. Ako svemu tome dodate ugodan glas i smisao za scenski nastup dobijete ono što Rade je. Upravo zato podržavam sve što radi. Volio bih samo kad bi bio još glasniji, malo hrabrih nesalomljivih glasova ima, a Rade je jedan od njih.
U Mostaru sam voleo neku Svetlanu Jedne jeseni Jao kad bih znao sa kim sada spava Ne bi joj glava, ne bi joj glava Jao kad bih znao ko je sada ljubi Ne bi mu zubi, ne bi mu zubi Jao kad bih znao ko to u meni bere Kajsije još nedozrele Govorio sam joj ti si derište ti si Balavica Sve sam joj govorio I plakala je na moje ruke, na moje reči Govorio sam joj ti si anđeo, ti si đavo Telo ti zrelo, šta se praviš svetica A padale su svu noć neke modre kiše Nad Mostarom Nije bilo sunca, nije bilo ptica, ničeg Nije bilo Pitala me je imam li brata, šta studiram Jesam li Hrvat, volim li Rilkea, sve me Je pitala Pitala me je da li bih mogao sa svakom Tako sačuvaj bože Da li je volim tiho je pitala A padale su nad Mostarom neke modre Kiše Ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini Ali nije htela to da čini, nije htela Il nije smela, vrag bi joj znao Jesen je, ta mrtva jesen na oknima Njene oči ptica, njena bedra srna Imala je mladež, mladež je imala Ne smem da kažem Imala je mladež mali ljubičasti ili mi Se čini Pitala me je da li sam Hrvat imam li Devojku Volim li Rilkea, sve me je pitala A na oknu su ko božićni zvončići moga Detinjstva zvonile kapi A noćna pesma tekla tihano niz donju Mahalu Ej Sulejmana othranila majka Ona je prostrla svoje godine po parketu Njene su oči bile pune kao zrele breskve Njene su dojke bile tople ko mali psići Govorio sam joj da je glupava, da se pravi Važna Svetlana Svetlana znaš li da je Atomski vek De Gol, Gagarin i koještarije, sve sam Joj govorio Ona je plakala, ona je plakala Vodio sam je po kujundžiluku po Aščinicama Svuda sam je vodio U pećine je skrivao, na čardak nosio Pod mostovima se igrali žmurke Neretva Ždrebica Pod Starim mostom Crnjanskog joj Govorio Što je divan, šaputala je, što je divan Kolena joj crtao u vlažnom pesku Smejala se tako vedro, tako nevino ko Prvi ljiljani U džamije je vodio Karađoz beg mrtav Premrtav Pod teškim turbetom Na grob Šantićev cveće je odnela malo Plakala kao i sve žene Svuda sam je vodio Sada je ovo leto Sad sam sasvim drugi, pišem neke pesme U jednom listu pola stupca za Peru Zupca I ništa više A padale su svu noć nad Mostarom neke Modre kiše Ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini Al nije htela to da čini, nije htela Il nije smela, vrag bi joj znao Ni ono nebo ni ono oblačje ni one Krovove Bledunjavo sunce izgladnjelog dečaka Nad Mostarom Ne umem zaboraviti Ni njenu kosu njen mali jezik kao jagodu Njen smeh što je umeo zaboleti kao Kletva Onu molitvu u kapeli na Belom Bregu Bog je veliki, govorila je, nadživeće naša Ni one teške modre kiše O jesen besplodna njena jesen Govorila je o filmovima o Džemsu Dinu Sve je govorila malo tužno malo Plačljivo o Karenjini Govorila je Klojd Grifits ne bi umeo Ni mrava zgaziti Smejao sam se, ti si glupa on je ubica Ti si dete Ni one ulice one prodavnice poslednjeg Izdanja Oslobođenja Ni ono grožđe polusvelo u izlozima ne Umem zaboraviti Onu besplodnu gorku jesen nad Mostarom One kiše Ljubila me je po cele noći, grlila me i Ništa više Majke mi ništa drugo nismo Posle su opet bila leta posle su opet Bile kiše Jedno jedino malo pismo iz Ljubljane Otkud tamo Ni ono lišće po trotoarima ni one dane Ja više ne mogu, ja više ne umem Izbrisati Piše mi pita me šta radim, kako živim Imam li devojku Da li ikad pomislim na nju na onu našu jesen Na one kiše Ona je i sad kaže ista kune se Bogom Potpuno ista Da joj verujem da se smejem davno sam Davno prokleo Hrista A i do nje mi baš nije stalo klela se Ne klela Mora se tako ne vrede laži Govorio sam joj o Ljermontovu o Sagalu Sve sam joj govorio Vukla je sa sobom neku staru Cvajgovu Knjigu čitala popodne U kosi joj bilo zapretano leto žutilo Sunca malo mora Prve joj noći i koža bila pomalo slana Ribe zaspale u njenoj krvi Smejali smo se dečacima što su skakali Sa mostova za cigarete Smejali smo se jer nije leto a oni skacu baš Su deca Govorila je mogu umreti mogu dobiti Upalu pluća Onda su dolazile njene ćutnje duge Preduge Mogao sam slobodno misliti o svemu Razbistrit Spinozu Sate i sate mogao sam komotno gledati Druge, bacati oblutke Dole niz stenje, mogao sam sasvim otići Nekud otić daleko Mogao sam umreti onako sam u njenom Krilu, samlji od sviju Mogao sam se pretvoriti u pticu, u vodu U stenu, sve sam mogao Prste je imala dugačke krhke beskrvne A hitre Igrali smo se buba-mara i skrivalice Svetlana izađi eto te pod stenom nisam Valjda ćorav Nisam ja blesav hajde šta se kaniš Dobićeš batine Kad je ona tražila mogao sam pobjeći u U samu reku našla bi me Namiriše me kaže odmah pozna me dobro Nisam joj nikad verovao valjda je stalno Curila kroz prste Volela je kestenje kupili smo ga po Rondou Nosila ga je u sobu vešala o končiće Volela je ruže one jesenje ja sam joj Donosio Kad svenu stavljala ih je u neku kutiju Pitao sam je šta misli o ovom svetu Veruje li u komunizam Da li bi se menjala za Natašu Rostovu Svašta sam je pitao Ponekad glupo znam ja to i te kako Pitao sam je da li bi volela malog sina Recimo plavog Skakala je od ushićenja hoće hoće A onda odjednom padala je u neke tuge Ko mrtvo voće Ne sme i ne sme, ne bi to ona ni za Živu glavu Vidi ti njega, misli tek tako, kao da je ona Pala s Jupitera Ko je to recimo Zubac Pera da baš on a Ne neko drugi Taman posla, kao da je on u najmanju ruku Brando ili takvi Govorio sam joj ti si glupa ti si pametna Ti si đavo Ti si anđeo sve sam joj govorio ništa mi Nije verovala Vi ste muškarci rođeni lažovi vi ste hulje Svašta je govorila A padale su nad Mostarom neke modre kiše Stvarno sam voleo tu Svetlanu jedne jeseni Kad bi’ znao sa kim sada spava ne bi mu glava Ne bi mu glava jao kad bi’ znao ko je sada ljubi Ne bi mu zubi, ne bi mu zubi jao kad bi’ znao ko to U meni bere kajsije još nedozrele.
Kako za koga. Za Vas je to Rale, zauvek, za nekoga Zrinko Kapetanić zauvek, za nekoga Rade...Različiti glasovi, senzibilitet, interpretacija...i publika shodno ukusu ima svog favorita.
Šta da još kažem što već nisam? Prosed i prostar neizmerno šarmantan plavooki boem to Lenka najbolje zna. Ona ovu divotu može slušati stalno! Zavidim joj u onom najpozitivnijem smislu🤗🍏🤗🍏
Slushaj I kako Rade izgovara reci u sthovima I pomislim kako to on ozivljava te stihove I pravi dramu koji tvorac stihova osjecao u trenutku Stvaranja Neponovljivi glumac Hvala Bogu Nebeskom za njegovo postojanje ❤😊❤
Prosla ja mladost, evo vec i pozne godine dosle, ali nikad mi nije dosta i brzinom svetlosti vraca me u godine kada smo bili tako mladalacki srecni ili sretni ili svejedno kako bi se reklo... i radost i tuga zbog svega sto mi donosi poezija i lepota kazivanja. Veliko Hvala i Serbedziji i Peri Zubcu i svim velikanima pisane reci koje smo znali i kazivali. I svima koji su znali kako da je donesu.
Moja generacija je imala srecu da zivi u doba kad se slusala i govorila poezija, a I znala napamet!
Romanticne '70 I neke ...hvala❤️
I moja generacija, rodili smo se tih isti 70-ih, rasli u 90-im uz "one dileje s revolverima", zna i govori poeziju. Svaka je takva 💞💖
Slusa Vas Beograd
Zauvek ce..
Pjesma moje mladosti...Rada
Lepo i originalno
Tužno koliko je istinito, kao da sa mojom i generacijata pre i posle blizu moje, nestaje jedno doba lepote reči i lepote u nama samima. Nepovratno. To je ta smena generacija koja drugima donosi neke nove vrednosti, za nas nerazumljive i manje humane.
Po ko zna koji put kada me uhvati neka sjeta,vraćam se na neponovljivog Radeta i ove divne stihove Pere Zubca...i iz oka liju te mostarske kiše 😢
No one can so properly interpret a poet but another poet. Thank you Mr. Serbedzija for your insistence in making great art live, yours and here, that of Mr. Zubac.
Radeeeee nemoj nikad otici! Takav se vise nece roditi dugo, dugo ili mozda nikad.
Srećan rođendan.Veliki čoveče.
Pozdrav od jedne Svetlane,koja je pre dvadeset pet godina uživala u ,,Mostarskim kišama" i evo sreći nikad kraja, opet uživam♥️HVALA!!!
Taj nenadmašni Rade Šerbedžija.
Dakle savrsenstvo govorenja poezije. Tako kao da u ovom trenutku Rade prica "nekome" svoj sopstveni ljubavni dozivljaj, ORIGINALNA PRICA
... 🎼🎶🎶🎶🎶🎶🎵🎶
Tonovi sa klavira udaraju
o zategnutu , srebrenkastu površinu
naših sjećanja...
...
Svaka kap Muzike ...
u mislima doziva slike
izgubljenog vremena.
Svakom se javlja
... neka njegova Svetlane ,
... Ivane ili Jasne...
... Dragane, ... Milene ili
Dženane.
... I šire se krugovi
po površini naših kolektivnih sjećanja ...
...
Zazvonio je " notification" !
Kao kišne kapi
padaju rijeke zelenih brojki
preko digitalnog Matrixa
I ...
Udaraju o silikonske
grudi NOVOG Windowsa ...
...
.... koji svjetluca u mraku
moje pećine.
Neko je NOVO VRIJEME
I
Kažu... ni Voda više nije
kao što je uvijek bila.
Nema više ni Mostara
ni mnogih drugih gradova, ni ljudi
... ni uspomena.
Dobili smo za poklon
Radio Aktivne KIŠE
a
A... Vlast se proglasila za Boga !
Mi sto imamo glumce HOLIWOOD moze samo da mašta i da zavidi, bravooooo božanstveno
Tarde je jedan od najvecih i najboljihumetnika SA ovih prostora
Ja ne um zaboraviti ona divna VREMENA ❤❤❤divno za UVEK
Volim ovu pesmu. Divna je u Vašem izvodjenju.
Treba ovo sve rastjerati... 😎
Sjedim slušam a duša razdire ❤😢
Ovo je meni moj Pero recitirao. Plačem uvijek. Hvala na ovome
Legendo ziva,neka.te dragi bog cuva
Sjedim u svojoj kuci u Mostaru i kucam Vase ime u pretrazivacu, kad ono, prve rijeci koje mi odvukose paznju :”Mostarske kise”. Pozelio sam da imate jos jednu stolicu tu kraj sanka.
NAJLEPŠE RECITOVANJE ❤️hvala u ime svih SV(j)ETLANA zaista sjajna poezija obozavam ove stihove❤️🪐
Poslednji bastioni kulture na ovim prostorima u ova jadna i čemerna vremena. Vasil sjajan , pesma vanvremenska a Rade, eh Rade, Rade joj dade neki novi šarm, onako malo boemski. Verujem da i Pera nama ništa protiv.
Pre 20 god sam slušao vašu kasetu mostarske kiše hvala na uzitku
Rade koja si ti velika duša ,veliki čovjek i umjetnik . Oplemenio si našu generaciju skoro šezdeset , puno toga si nam pokazao kroz svoj rad,drago mi je što sam tolike godine mogao da uživam u tvojim djelima . Živ i zdrav bio !!! Pozzz iz Pule ❤
Ne daj se Rade, ne daj se godinama nas Rade😁❤️🍷..., Znam da će još biti mladosti, ali ne više onakve kakva je bila tvoja, Kemina, Arsenova, Dacina, Mikina, Duskova, Misina, Perina, dok ste čekali prokisli na kiši, promrzli do kože...njen korak laki..., jedne noći u decembru...Neko je povikao Barbara...Sjeti se Barbara dok su padale Mostarske kiše u ulici Alekse Šantića..., miris dunja još čeka na vratima i srce nam se otima...
Wow. Divno ❤❤❤
Bravo Rade❤❤❤❤❤❤
Najbolje generacije....🎩🎩🎩
Nikad više..., nikad...
A lile su Mostarske kise...ziv bio Rade!
Savršen spoj nota, stihova i nenadmašne interpretacije vrhunskog glumca i boema. Hvala za prekrasne poetske tragove koje ostavljate u ovom neobičnom vremenu grube realnosti.
Rade recituje kao da se povjerava dobrom prijatelju, prirodno , ležerno,a iz duše .
Predivno ..❤️
ONA
Poslije nje druge su me voljele.... To su mi barem govorile...
Nisu mi mnogo znacile, nisam ih mogao voljeti...
A pokusavao sam, zelio sam ponovo voljeti, i nisam uspjevao....
U svakoj sam trazio nju, njene oci, ruke, glas, njeno lice....
I svaki put nisam nalazio to sto trazim, tuga bi bivala veca, a zelja za njom krvnicki jaka...
Bivao bih cinican i nepravedno grub, kaznjavajuci druge za nesto sto sam zelio da vratim, a nisam mogao...
Prekidao sam svaku vezu, bez rijeci, bez objasnjenja, misleci da cu na taj nacin biti jaci, nadmocniji, a bivao bih slabiji i ranjiviji nego sto sam bio...
Svetio sam se, a da nisam bio svjestan toga. I bio sve umorniji.....
Proslo je mnogo godina, nisam je zaboravio... Niti cu to ikada.
Nikad je necu istjerati iz svog srca. Ni iz svojih misli.
Ne mogu to uciniti. A kad bih i mogao, ne zelim to.
Tamo cu je cuvati dok sam ziv. Ne mogu je kriviti sto sam je zavolio. Previse zavolio.
Uvjek je se sjetim, nocu kad spavam... Tamo smo zajedno. Tamo je cuvam svake noci. Tamo smo vjecno mladi i nista nam se ne moze dogoditi.
Nadam se da ce jedne noci dvije zvijezde sijati posebno jako, kada vise ne bude tuge, kada ponovo budemo zajedno, i budemo sretni.
U vjecnosti!
R.Dz.
Moj pismeni iz 80 tih,sastav slobodan, ja to izabrala,..
Ti si genije ,naravno i za nas prostodušna bića.
Predivno,bravo!❤
Fenomenalno
Vazno je, mozda, i to da znamo
covek je zeljan tek ako zeli.
I ako sebe celoga damo,
tad jedino i mozemo biti celi.
Saznacemo, tek ako kazemo, reci iskrene, istovetne.
I samo onda kad i mi trazimo, moci ce neko i nas da sretne.
Iako nikada pre nisam bio ljubitelj poezije uz čika Radeta i njegov dar da dočara priču i prenese emociju, sve se promenilo.
Tek sada razumem, tek sada sam shvatio dubinu svake napisane reči...
Odkako se otisnuo u nomade naš Rade nam beskraj lepote i ljubavi dade!
Hvala ti imenjače za te modre kiše.
Cika Rade vi ste nas lek za srce i dusu 💖Tako je lepo slusati vas .. Vi ste jjedna
legenda 💖Hvala vam od srca 💖 sto budite u nama neka lepa secanja i davno prikrivene uspomene 💖. Da vas Bog dragi cuva i vas i vasu divnu porodicu 💖
Večita pesma, sjajni Rade i Pero Zubac, Vasil Hadžimanov! Hvala...Živeliiii!
Au Rade, u koja nas vremena odvede !!!!!!!!!!!
Legenda naših vremenax
...a onda, najednom, padala je u neke tuge, k'o mrtvo voće... Jedna od najdražih i najboljih pesama za mene... Pogotovo uz Radeta
Lepse je nego nekada davno... Hvala majstori!
Hvala, hvala, hvala.
Dusa mi se smeje od miline I radosti, zahvalnosti. 🤗
Rade drugacije i ne zna. Rade je to.
Prelepo❤
Hvala za radost,lepotu duše,umetnost,ljubav...Hvala obojici!Uzdravlje!🍷
Pijem vince i uživam...jedna Svetlana
Perfektan spoj recitatora, pesme i muzike = uzivanje na kub
Tolikoooo me ovaj covjek podsjeca na mog rahmetli oca, ali boga mi i ja sam dokaz da iver ne pada daleko od klade.
Zivio Rade..!!!!!!!!
Pre nekoliko godina stajala sam na autobuskom stajalištu u Beogradskom naselju Žarkovo i čekala muža da me "pokupi". Na stajalištu je bio jedan kiosk na kome je cela jedna strana bila sa novinama na kojima je na naslovnoj strani Rade Šerbedžija sa šeširom. U jednom momentu vidim da isti takav čovek stoji odmah pored. Blenem čas u sliku u novinama, blenem u čoveka i ne mogu da verujem.On je...Primetio je da sam se zbunila i šeretski mi se nasmešio.Nisam uspela da mu uzvratim. Epilog: Moj muž je prvi put, posle mnogooo godina zajedničkog života, došao ranije nego što je trebalo.Šteta :)
Divna uspomena @CecaSavic. Postoji slicna anegdota i iz Londona, sa semafora, iz vremena kada je, dok je Lenka radila, nas Maestro cuvao njihove tri princeze...Ostavljam detalje njemu da isprica nekom prilikom, ako bude raspolozen...
Pre nekoliko godina šetam Knez Mihajlovom ulicom ka Kalemegdanu i u nekom trenutku kod Akademije nauka i umetnosti u masi ispred mene sustižem čoveka sa šeširom.
Mozda je Rade mozda nije, nisam bio siguran...
Poznao sam ga po smehu 🙂
Neko je u prolazu dobacio Rade jesi li to ti?!
Taj njegov odgovor nikad neću zaboraviti: "Bio nekad, bio nekad..."
😂
Nitko tako lijepo recitira kao Rade ❤
😄
Sjajno. Tri u jedan.Sve je prelepo i recitovanje i stihovi i muzika. Hvala za ovaj užitak.
Ako ću po nečem lepom pamtiti ovu izolaciju i pošast koja nas je zadesila to su Rade vaše pesme i recitali.Hvala vam na tome!!!
Placem maestro, placem.....
Ahhhh... Kakva prica.. kakva ljubav
Hvala Rade, Vasil i Pero ❤️
Ti kad recitujeś isto vremeno čoveka oblije i sreća i tuga.Jedno oko plače a drugo se smeje.
Boze koliko ljepote. ♥️♥️♥️
Samo je jedan Rade I njegov legacy ce zauvijek da zivi 😍
Kad sam bila u školi rekla sam za Šerbedžiju "I jelovnik da čita zvučalo bi kao poezija"... I dan danas jedino on ume tako da se igra rečima, vođen takvom emocijom ♥️♥️♥️Beskrajno hvala!
Istina kako Rade ima ugodan ton glasa, ali on osjeća ono što čita tako da baš i nije u redu uspoređivati umjetnička djela s jelovnikom nekog restorana. Znam da vam to nije intencija, ali eto osjetih potrebu pripomenuti. Svaka čast Rade, užitak Vas je slušati....
@@matrix_x_ zato i jesam naglasila, kada sam išla u školu. Prvi put sam čula za Radeta u osnovnoj, kada je moja drugarica pisala Pismeni zadatak o njemu, koliko ju je inspirisao. Mene je inspirisao za ceo život. Pismo majci može da pročita bilo ko, ali kad Šerbedžija govori Jesenjina, to je kao violina💕
@@sneza2013 Meni se kod Rade sviđa što je iskren. Nikome se ne ulizuje i kad zna da je na ispravnom putu, na odstupa s tog puta nego ide naprijed pa makar i sam sebi činio štetu. Rade je dobar čovjek i ima dušu. Ako svemu tome dodate ugodan glas i smisao za scenski nastup dobijete ono što Rade je. Upravo zato podržavam sve što radi. Volio bih samo kad bi bio još glasniji, malo hrabrih nesalomljivih glasova ima, a Rade je jedan od njih.
@@matrix_x_ kako ste sve to divno rekli! 😊
Misa Janketic,Pera Kralj ,Nebojsa Dugalic,Zarko Lausevic isto perfektno recituju.
Мостарске кише ме враћају у гимназијске дане, кад нам их је рецитовао наставник српског ❤️
ПРЕДИВНО ❤️❤️❤️
Blago vama sta ste imali takvog profesora.
Ja , na zalost, nisam. Sva srica imamo Radu i ostale da nas sjete
Hvala ti Rade!
U Mostaru sam voleo neku Svetlanu
Jedne jeseni
Jao kad bih znao sa kim sada spava
Ne bi joj glava, ne bi joj glava
Jao kad bih znao ko je sada ljubi
Ne bi mu zubi, ne bi mu zubi
Jao kad bih znao ko to u meni bere
Kajsije još nedozrele
Govorio sam joj ti si derište ti si
Balavica
Sve sam joj govorio
I plakala je na moje ruke, na moje reči
Govorio sam joj ti si anđeo, ti si đavo
Telo ti zrelo, šta se praviš svetica
A padale su svu noć neke modre kiše
Nad Mostarom
Nije bilo sunca, nije bilo ptica, ničeg
Nije bilo
Pitala me je imam li brata, šta studiram
Jesam li Hrvat, volim li Rilkea, sve me
Je pitala
Pitala me je da li bih mogao sa svakom
Tako sačuvaj bože
Da li je volim tiho je pitala
A padale su nad Mostarom neke modre
Kiše
Ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini
Ali nije htela to da čini, nije htela
Il nije smela, vrag bi joj znao
Jesen je, ta mrtva jesen na oknima
Njene oči ptica, njena bedra srna
Imala je mladež, mladež je imala
Ne smem da kažem
Imala je mladež mali ljubičasti ili mi
Se čini
Pitala me je da li sam Hrvat imam li
Devojku
Volim li Rilkea, sve me je pitala
A na oknu su ko božićni zvončići moga
Detinjstva zvonile kapi
A noćna pesma tekla tihano niz donju
Mahalu
Ej Sulejmana othranila majka
Ona je prostrla svoje godine po parketu
Njene su oči bile pune kao zrele breskve
Njene su dojke bile tople ko mali psići
Govorio sam joj da je glupava, da se pravi
Važna
Svetlana Svetlana znaš li da je
Atomski vek
De Gol, Gagarin i koještarije, sve sam
Joj govorio
Ona je plakala, ona je plakala
Vodio sam je po kujundžiluku po
Aščinicama
Svuda sam je vodio
U pećine je skrivao, na čardak nosio
Pod mostovima se igrali žmurke Neretva
Ždrebica
Pod Starim mostom Crnjanskog joj
Govorio
Što je divan, šaputala je, što je divan
Kolena joj crtao u vlažnom pesku
Smejala se tako vedro, tako nevino ko
Prvi ljiljani
U džamije je vodio Karađoz beg mrtav
Premrtav
Pod teškim turbetom
Na grob Šantićev cveće je odnela malo
Plakala kao i sve žene
Svuda sam je vodio
Sada je ovo leto
Sad sam sasvim drugi, pišem neke pesme
U jednom listu pola stupca za Peru Zupca
I ništa više
A padale su svu noć nad Mostarom neke
Modre kiše
Ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini
Al nije htela to da čini, nije htela
Il nije smela, vrag bi joj znao
Ni ono nebo ni ono oblačje ni one
Krovove
Bledunjavo sunce izgladnjelog dečaka
Nad Mostarom
Ne umem zaboraviti
Ni njenu kosu njen mali jezik kao jagodu
Njen smeh što je umeo zaboleti kao
Kletva
Onu molitvu u kapeli na Belom Bregu
Bog je veliki, govorila je, nadživeće naša
Ni one teške modre kiše
O jesen besplodna njena jesen
Govorila je o filmovima o Džemsu Dinu
Sve je govorila malo tužno malo
Plačljivo o Karenjini
Govorila je Klojd Grifits ne bi umeo
Ni mrava zgaziti
Smejao sam se, ti si glupa on je ubica
Ti si dete
Ni one ulice one prodavnice poslednjeg
Izdanja Oslobođenja
Ni ono grožđe polusvelo u izlozima ne
Umem zaboraviti
Onu besplodnu gorku jesen nad Mostarom
One kiše
Ljubila me je po cele noći, grlila me i
Ništa više
Majke mi ništa drugo nismo
Posle su opet bila leta posle su opet
Bile kiše
Jedno jedino malo pismo iz Ljubljane
Otkud tamo
Ni ono lišće po trotoarima ni one dane
Ja više ne mogu, ja više ne umem
Izbrisati
Piše mi pita me šta radim, kako živim
Imam li devojku
Da li ikad pomislim na nju na onu našu jesen
Na one kiše
Ona je i sad kaže ista kune se Bogom
Potpuno ista
Da joj verujem da se smejem davno sam
Davno prokleo Hrista
A i do nje mi baš nije stalo klela se
Ne klela
Mora se tako ne vrede laži
Govorio sam joj o Ljermontovu o Sagalu
Sve sam joj govorio
Vukla je sa sobom neku staru Cvajgovu
Knjigu čitala popodne
U kosi joj bilo zapretano leto žutilo
Sunca malo mora
Prve joj noći i koža bila pomalo slana
Ribe zaspale u njenoj krvi
Smejali smo se dečacima što su skakali
Sa mostova za cigarete
Smejali smo se jer nije leto a oni skacu baš
Su deca
Govorila je mogu umreti mogu dobiti
Upalu pluća
Onda su dolazile njene ćutnje duge
Preduge
Mogao sam slobodno misliti o svemu
Razbistrit Spinozu
Sate i sate mogao sam komotno gledati
Druge, bacati oblutke
Dole niz stenje, mogao sam sasvim otići
Nekud otić daleko
Mogao sam umreti onako sam u njenom
Krilu, samlji od sviju
Mogao sam se pretvoriti u pticu, u vodu
U stenu, sve sam mogao
Prste je imala dugačke krhke beskrvne
A hitre
Igrali smo se buba-mara i skrivalice
Svetlana izađi eto te pod stenom nisam
Valjda ćorav
Nisam ja blesav hajde šta se kaniš
Dobićeš batine
Kad je ona tražila mogao sam pobjeći u
U samu reku našla bi me
Namiriše me kaže odmah pozna me dobro
Nisam joj nikad verovao valjda je stalno
Curila kroz prste
Volela je kestenje kupili smo ga po
Rondou
Nosila ga je u sobu vešala o končiće
Volela je ruže one jesenje ja sam joj
Donosio
Kad svenu stavljala ih je u neku kutiju
Pitao sam je šta misli o ovom svetu
Veruje li u komunizam
Da li bi se menjala za Natašu Rostovu
Svašta sam je pitao
Ponekad glupo znam ja to i te kako
Pitao sam je da li bi volela malog sina
Recimo plavog
Skakala je od ushićenja hoće hoće
A onda odjednom padala je u neke tuge
Ko mrtvo voće
Ne sme i ne sme, ne bi to ona ni za
Živu glavu
Vidi ti njega, misli tek tako, kao da je ona
Pala s Jupitera
Ko je to recimo Zubac Pera da baš on a
Ne neko drugi
Taman posla, kao da je on u najmanju ruku
Brando ili takvi
Govorio sam joj ti si glupa ti si pametna
Ti si đavo
Ti si anđeo sve sam joj govorio ništa mi
Nije verovala
Vi ste muškarci rođeni lažovi vi ste hulje
Svašta je govorila
A padale su nad Mostarom neke modre kiše
Stvarno sam voleo tu Svetlanu
jedne jeseni
Kad bi’ znao sa kim sada spava
ne bi mu glava
Ne bi mu glava jao kad bi’ znao
ko je sada ljubi
Ne bi mu zubi, ne bi mu zubi jao
kad bi’ znao ko to
U meni bere kajsije još nedozrele.
To je veliki Rade💪💞
Sjajno!!!!!!!!!! Maestralno!!!
Divnoća... Hvala Vam!
Ziv bio Rade!
Prelepo!!!! Hvala Rade!
Predivno Rade! Spoj Pere,Vasila i vas je savrsenstvo!❤👏
Magicno..poslednjih dana mnogo lepše spavam..hvala..💖
Savršeno.. i ova poema Pere Zupca i recitacija..uživanje..
Ima jedna Svetlana u Beogradu upravo joj poslao link iz Singapura( ;
Kakva muzika za uši! Uživanje..Ljepota
Nezaboravne sedamdesete ❤
Moćno!
Divnooo , hvala mnogoo ...
Predivni Rade.. hvala Vam
ovu pesmu recituje rale na muziku bizetica...i to je to...zauvek
Kako za koga. Za Vas je to Rale, zauvek, za nekoga Zrinko Kapetanić zauvek, za nekoga Rade...Različiti glasovi, senzibilitet, interpretacija...i publika shodno ukusu ima svog favorita.
Rade da procita uputstvo za upotrebu vesnog deterdjenta, to bi bilo nesto predobro..
Hvala Vam za umjetnost, čika Rade 💜🙏
Veliko hvala❤️
🌹🌹🌹❤
Šta da još kažem što već nisam? Prosed i prostar neizmerno šarmantan plavooki boem to Lenka najbolje zna. Ona ovu divotu može slušati stalno! Zavidim joj u onom najpozitivnijem smislu🤗🍏🤗🍏
❤
Naš dragi Rade.
Genijalac a Srbin !
Kakav spoj♥️
Sjajno,pozdrav iz Sarajeva
divno, javi se...viđali smo se nekad
Predivno! Rade moze li jedna recitacija Alekse Šantica. Pozdrav iz Hercegovina...
❤️🙏
❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤
❤️❤️❤️❤️❤️❤️❤️
👍👍👍👍👍❤
Vratite ako je moguće u album iz karantina Prevera kog ste govorili u ono vreme zatvorenih reči.
Bravo Serbedzija
Reci , o Bože!? Što mi želiš....reći...