Boguljub Gagić Čerčil, čovek koji u stvari samo želi ljubav i nežnost, gotovo vapi za time, ali on jednostavno usled sopstvene pozicije otac-kolac i urođene ili možda nametnute mu grubosti, patrijarhata (?!), nije u stanju da pruži istu tu ljubav i nežnost pa je zato i ne dobija; dirljivo je zato kada on lažno povređen uspeva da iskamči posle dvadeset godina jedno "tata" od svoga sina - da, od svoga sina jer Brando i jeste njegov sin, jer, ne zaboravimo on je rekao Rajni, neka ga, nek živi, dok je đilkoš Labud poslao pare za abortus; Čerčil je čovek od postupka, i on tu ispada veličanstven, ali nažalost on ne može da hendla tako da kažemo, celu tu kasniju situaciju sa lepom ženom i sinom koji biološki nije njegov, on se stalno u tom trouglu oseća odbačeno i nevoljeno, i nikako ne može da to iskaže, pa zato i jeste grub, galamdžija, neprijatan, verbalno vispren ali suštinski nesrećan; on kontadiktorno i Rajnu tera u neverstvo iz sopstvene autodestrukcije, kako bi se i pokazalo da je sve otišlo u kurac, i da porodica više nema zdrave osnove, on iz silne želje za ljubavlju, paradoksalno, želi da bude prevaren i da ima dokaz o tome kako bi pustio na volju svom samouništenju - na kraju se to i dešava, ali samo, a tu je Pavić genije, Čerčil svojom žrtvom, u stvari, zadobija ljubav, on sve vreme inklinira katastrofi, koja je za njega i opasna ali koja je i preobražujuća, i jedini spas, i koja ga u stvari izvlači iz pozicije samoljublja i grubosti, upravo to, kao u zadnjem delu Matriksa Neo, kad je slab, i kada više ne može da se "bori", on tada i pobeđuje jer je žrtvu učinio, sasvim, u stvari, realno nepotrebnu inače, ali opet i preko potrebnu njemu u cilju prevazilaženja sopstvenog ega i zatvorenosti u sebe; zato je, kada leži u bolnici, i kada Brandu da papirić na kome piše "kupi mami nešto lepo" jedna od najdirljivijih scena u srpskoj kinematografiji jer dolazi iz mesta nemogućeg, iz društva gde se ne pričaju nežne reči, osim u takvim graničnim sitiacijama, i to, opet, ne direktno, nego posredno, na papiriću, sakriveno, stidljivo, ispodtiha, krijući blagu ljubav i od samoga sebe.
Kakve smo mi uzore imali medju muškarcima a na šta smo se pretvorili ceo muški rod 😢😢😢
Boguljub Gagić Čerčil, čovek koji u stvari samo želi ljubav i nežnost, gotovo vapi za time, ali on jednostavno usled sopstvene pozicije otac-kolac i urođene ili možda nametnute mu grubosti, patrijarhata (?!), nije u stanju da pruži istu tu ljubav i nežnost pa je zato i ne dobija; dirljivo je zato kada on lažno povređen uspeva da iskamči posle dvadeset godina jedno "tata" od svoga sina - da, od svoga sina jer Brando i jeste njegov sin, jer, ne zaboravimo on je rekao Rajni, neka ga, nek živi, dok je đilkoš Labud poslao pare za abortus; Čerčil je čovek od postupka, i on tu ispada veličanstven, ali nažalost on ne može da hendla tako da kažemo, celu tu kasniju situaciju sa lepom ženom i sinom koji biološki nije njegov, on se stalno u tom trouglu oseća odbačeno i nevoljeno, i nikako ne može da to iskaže, pa zato i jeste grub, galamdžija, neprijatan, verbalno vispren ali suštinski nesrećan; on kontadiktorno i Rajnu tera u neverstvo iz sopstvene autodestrukcije, kako bi se i pokazalo da je sve otišlo u kurac, i da porodica više nema zdrave osnove, on iz silne želje za ljubavlju, paradoksalno, želi da bude prevaren i da ima dokaz o tome kako bi pustio na volju svom samouništenju - na kraju se to i dešava, ali samo, a tu je Pavić genije, Čerčil svojom žrtvom, u stvari, zadobija ljubav, on sve vreme inklinira katastrofi, koja je za njega i opasna ali koja je i preobražujuća, i jedini spas, i koja ga u stvari izvlači iz pozicije samoljublja i grubosti, upravo to, kao u zadnjem delu Matriksa Neo, kad je slab, i kada više ne može da se "bori", on tada i pobeđuje jer je žrtvu učinio, sasvim, u stvari, realno nepotrebnu inače, ali opet i preko potrebnu njemu u cilju prevazilaženja sopstvenog ega i zatvorenosti u sebe; zato je, kada leži u bolnici, i kada Brandu da papirić na kome piše "kupi mami nešto lepo" jedna od najdirljivijih scena u srpskoj kinematografiji jer dolazi iz mesta nemogućeg, iz društva gde se ne pričaju nežne reči, osim u takvim graničnim sitiacijama, i to, opet, ne direktno, nego posredno, na papiriću, sakriveno, stidljivo, ispodtiha, krijući blagu ljubav i od samoga sebe.
Analizira ga u tančine! Svaka čast!
Маестрално! Свака част.
Au jbt ti analiziraš filmske likove, javi se psihijatru što pre dok ne poludiš potpuno i načisto
@@unknownunknown1740 ja sam lud
@@bib10262 Pa realno ili da počneš da voziš kamion kao Gagic i izuništavaš se u lančanom sudaru, ili da meni uplatiš 500.000 maraka za Brandona
E jbg uvek iseces najbolji deo.Najjace je kad kaze ili cu ti vratiti sina ili me vise neces videti.
Da najbolji deo izostavljen
Idemo Pavle! 😃💪
Živeo Danilo Lazović
Casa je preventiva 😂 ovakav se kalibar glumca vise ne radja
😂😂😂
Ne zaboravi da je to tekst koji izgovara glumac Danilo Lazovic...
Moj otac bio isti ovakav. Sve se treslo kad god je bio u kući
Mnogo je takvih ocevava kod nas na veliku zalost, i zato mnogu vucemo falinke i traume duboko u nama od.takvih familija.
@@aleksandar1183 Teška istina prijatelju. Nego da smo mi živi i zdravi
Muškarci takvi budu kad ne mogu zadovoljiti ženu
@@ПетарКарпош Nemora biti slucaj uvek. Nekada su prosto puni psihickih problema, stresa i loseg detinjstva.
@@aleksandar1183kod mene je obrnuta situacija majka je lokala...
Ne postoji vase dete. Dete je samo moje. Bog Velja.
Или прво моје. Ако је Сатани и њој тако лакше...
Danilo lazovic ❤❤
A nije Tursku ni video.
Ko bre da prevrne?
Lom cu da napravim. Lom.
Danilo 😢
Sta ovi iz zvezde opet traze??? Nije se Bog Velja po lavirintima za ovo borio.
Produvam dizne😂
I krvne sudove😂😂😂
Bog Velja alokoholicar? Ti to o meni pricas???
Zar se ovako opet huli Bog kao muz? Izvestaj Bogorodice! Nemam vise snage ovo da trpim
A bilo i pipanje 😂😂😂😂😂
Bog alkoholicar???