Miroslav Krleža-Ivo Štivičić: 'Putovanje u Vučjak' (7/15)
ฝัง
- เผยแพร่เมื่อ 15 ต.ค. 2024
- Sedma epizoda:
U zagorskom selu Vučjaku Jakob Lukač (Edo Peročević) i Grga Tomerlin (Zvonimir Ferenčić), seoski odbornici i ratni zelenaši, nastoje dovesti novog učitelja i zaplašiti Marijanu Margetić (Milena Dravić), udovicu poginulog učitelja Lazara i samozvanu učiteljicu s kojom su u sukobu. Kod kotarskog predstojnika Jurice Mažura (Relja Bašić) u Marofu susreću se s Marijanom u pokušaju izmirenja. No, svatko ostaje pri svome i do izmirenja ne dolazi. Gyula Borosz (Boris Dvornik) mešetari u trgovinskim poslovima, a na putu za Mađarsku i prolasku kroz Marof pljačka ga skupina odbjeglih vojnika, tzv. Zeleni kader. U posljednji trenutak spašava ga žandarska patrola na čelu s postajevodnikom Pantelijom Crnkovićem (Zvonimir Lepetić)…
U ovoj epizodi upoznajemo likove koji će biti presudni za daljnji tijek radnje.
Prorocanski....Krleza genije, glumci vrh...cesto gledam ovu seriju jer sve isto kao i danas.
Boris Dvornik ljudina kao uvjek Slava I hvala legendo
U kakvom autentičnom prostoru je serija snimana, zbilja je impresivno? Hoće li zadugo moći biti snimljena takva umjetnička serija na ovim balkanskim prostorima, sa takvim glumačkim veličinama?...
Nažalost, bojim se da i u ovom pogledu možemo govoriti o boljoj prošlosti. Kvalitetnih pisaca, glumaca i redatelja ovakvog ranga danas skoro i nema, a televizijama nije nimalo stalo da ulože novac u ovakve serije.
Ivo Štivičić je to ovako prokomentirao:
''Današnje domaće dramske serije su profitne investicije, a nekad su bile investicije duha. Da biste pročitali knjigu morate biti pismeni, dok za seriju to nije potrebno. Serije su nekad nepismenima i polupismenima objašnjavale razne stvari i svijet oko njih, i toga smo bili svjesni dok smo ih radili. Danas je funkcija serije stvaranje profita, a prije smo išli za time da napravimo nešto čime ćemo se ponositi. Bilo je i internog rivalstva, pa smo se tako u Zagrebu trudili napraviti bolje serije od beogradskih. Prije su scenariste-pisce cijenili. Nisu ih dobro plaćali, ali su ih cijenili. Seriju 'Putovanje u Vučjak' u 15 nastavaka prema motivima drame Miroslava Krleže pisao sam godinama. Prije toga sam se redovito sastajao s Krležom, nismo razgovarali o njegovim dijelima ili scenariju. On tad više nije mogao mnogo hodati pa ga je zanimalo što se događa u gradu i svijetu. Ti razgovori su mi mnogo pomogli, ušao sam u njegov duh. Žao mi je što ozbiljni ljudi od pera danas bježe od televizije, a prije su rado surađivali i davali svoje tekstove. Dramaturg odlučuje je li nešto dobro, predugo ili prekratko. U seriji je najvažnije ne izgubiti ‘nit razloga’, ono što objašnjava zašto se nešto događa, a tu su dramaturzi nezamjenjivi. Zato su engleske serije tako dobre, u njima se izrazito osjeća dobar dramaturški posao.''
Kritika je pak pisala:
''Silno je zadovoljstvo u čitanju sva četiri Štivičićeva teksta. On piše onako kako to rijetki dramski pisci i scenaristi čine: tako da ga se, kao, recimo, i Dušana Kovačevića, kao Matu Matišića, čita onako kako se čita romaneskna proza. Ivo Štivičić je tematski vrlo sveden i opsesioniran pisac. Propalica iz savskih vrbika, mistifikator ljudskih naravi, koji je od rodnih Rešetara stvorio cijelo jedno čovječanstvo, pisac koji je domobranima i domobranskim sudbinama podigao najveći spomenik u povijesti hrvatske književnosti. Na kraju ili na početku, on je posljednji preživjeli krležijanac. Ali za razliku od drugih, koji su od Krleže baštinili ideje ili još i češće njegovu raskošnu retoriku, Štivičić je preuzeo ono što nije nitko drugi: sklonost autsajderima, sklonost domobranskim sudbinama, kao najvišem karakternom izrazu hrvatske pučke sudbine. O tome su na svoj čudan način govorile i Divlje svinje. Ali kasno je za to. Došli smo do kraja. S neba iznad zagrebačkih ravnica vidi se još samo Ivo Štivičić.''
stvar je u tome da kvaliteta ide ruku pod ruku s profitom (dakle svaka kvalitetna serija ima veliku gledanost a samim time i profit) ali naravno -ne znači i obratno, nije svaka profitna serija i kvalitetna, dapače... ali činjenica je da bi se moglo kad bi se htjelo, međutim dok opet ne ujedinimo publiku, glumce i tržište -niš od toga, na kraju krajeva ova serija je Yu produkcija, sa glumcima iz svih republika i za gledaoce svih republika, bez obzira što je večinski HR i za Hr... dakle točno 100 godina kasnije -Hrvati su opet (možda bi bolje bilo reči 'i dalje') u istim problemima -da li uz srbe, ili nazad 'austriji' tj zapadu, ne samo to nego kad sluša neke Krešine monologe/dijaloge iz serije ima čovjek osječaj kao da priča u današnjem vremenu, a bojim se da će tako biti i za 100 godina, i u tome i je veličina ove serije
Ne vjerujem, uzet ce to vremena da se stado oporavi.
Sveopšta seljoberstina i beznadna nepismenost tak je to danas neki dan su me odjebali drugkvi iz djetinjstva jef sam deklameral benčinu ono padja capa ksm ssm zbludil ljudi ne vole pa zalprsvo kaj smo hteli smo. I dobili
@@mejam6763
pasja capa kam sam zbludil
tu je kakti v rogu kmica,
vun se nemre z ove šume,
škornje su mi krvi pune,
komaj noga naprid smica,
nigdje hiže nit kvartira
ščepci me od zime zebu
nemam luč nit šibice
da vun ziđem z ove kmice,
bormeš nama dobra nebu
meljeju nas kakti meso
za menjažu carsku finu
topovsko z nami pune ždrelo,
sve nas buju s koske svlekli
kroz erarsku fleish-mašinu
komaj-jedva, škornje-čizme, kmica-tama, ščepci-prsti na nogama, menjaža?- manjada?-jelo, erarska-državna,službena... (znam da većina razumije, ali za mlađu generaciju...)
A stvarno je složena serija, niti da ju je BBC radio nebi bila bolja... Za tri klase iznad svega ostalog iz bivše i sadašnje juge, a da ni ne govorim kako su teme u njoj aktualne vec 100+ godina
Plejada glumaca teksta izvedbe klasike ovo je remek djelo
genijalno sta reci...
❤❤
55:48 Заиста импресивна изведба ове песме. Шта је у питању?
Skladatelj Živan Cvitković bio je vrlo minuciozan u izradi partiture za seriju, tako da ne samo da je skladao instrumentalnu glazbu, nego je pronašao i onovremene napjeve i uglazbljivao ih za potrebe serije. Ovo je jedan takav tekst, iz K. und K., odnosno austrougrskih vremena. Studijsku verziju možete poslušati ovdje, a na kanalu se nalazi i veći dio instrumentalne i glazbene partiture iz serije: th-cam.com/video/2iHNUhPLrd0/w-d-xo.html
@@krlezingvozd-sluzbenikanal3209 Zahvaljujem.
Umjetnost u pitanju cega danas nema
slika kojeg vladara visi u vecini "sluzbenih" prostorija?
Riječ je o Karlu I./IV. (potonji je bio IV. u Ugarskoj i Hrvatskoj), posljednjem vladajućem austrougarskom caru i kralju koji je vladao od studenog 1916., nakon smrti Franje Josipa I., pa do propasti Monarhije 1918. Opterećen teškim uvjetima života razbolio se na otoku Madeira gdje je bio u izgnanstvu s obitelji i umro kao mlad čovjek 1922.
@@krlezingvozd-sluzbenikanal3209 slicio mi je malo na nekog od Karadjordjevica pa sam bio zbunjen :-D. hvala!!
A morti je to Petar Krešimir hrvatski kral, zakaj nebi bil.
Zato je dična monarhija i propala, zbog raznih parazita
`KOJI SNJEG DAJ BOZE OPET
K&K monarhija
Trula Lešina