วีดีโอ

Iskreno mi je žao što vam ovo moram reći, ali borite se s vjetrenjačama u ovom komentaru. Ovaj video je o 3. ekumenskom saboru, a ne apologetika papinstva. Dapače, da ste uopće pogledali video, shvatili bi ste da je Petar kao prvi papa spomenut u videu. Nadalje, ortodoksno znači pravovjenro ili pravoslavno. To je dio istočne Crkve. Možda jednostavno imate krivu percepciju ili manjka znanja o povijest Crkve pa niste znali da se Crkvu na Istoku pravoslavnom naziva tako stoljećima prije raskola.

Hvala ti

@@CircusMaximus1 Snimio sam podcast s ženom od Jordana Petersona

Jak gost, svakako pogledam

@@CircusMaximus1 svakakk. Malo je jačih objektivno

Načuo sam da je to "isti jezik" 😅 Mislim da bi me trebao sasvim dobro razumjeti unatoč jezičnim barijerama.

Hvala na razmišljanju! Vaša perspektiva o čaši koja je polu puna ili polu prazna oslikava pomalo relativistički stav prema istini. U katoličkoj tradiciji, slobodna volja je dar koji nas poziva da biramo između dobra i zla, no to ne znači da je istina isključivo subjektivna. Što se tiče Eckharta, moram biti iskren da su mi se mišljenja o njemu mijenjala kroz vrijeme, ali generalno zaista cijenim njegovu mistiku. Što se tiče Oblaka neznanja i ostalih mističnih djela iz pera katoličkih pisaca mislim da neću puno govoriti na ovom kanalu. Osobno u slobodno vrijeme proučavam i prakticiram karmelsku mistiku, ali nastojim biti uvjeren kako je ona pravovjerna. Čovjek lako s pravovjerne mistike može zalutati u sumnjivi NewAge i ostale istočnjačke fantazije koje su nužno pogrešne.

@@CircusMaximus1 nisu sve istočne doktrine lažne...imate kršćanstva u hinduizmu...

Drago mi je da ti se video svidio! No, jesi li siguran da se ti osobno više slažeš s Krešimirom ili je to samo iluzija? Možda ti samo misliš da imaš taj stav, jer, prema njegovoj logici, mi ionako ne možemo donositi vlastite odluke, zar ne? 😅 Šalu na stranu, tvrdnja da smo samo "biološka umjetna inteligencija" zanemaruje dublju stvarnost čovjeka. Katolička filozofija i teologija (koji ja predstavljam, ne smatram da je itko treba primjenjivati) jasno uče da smo stvoreni s duhovnom dušom i slobodnom voljom, što nas razlikuje od bilo kakvog mehaničkog ili biološkog automata. Slobodna volja omogućuje nam da biramo ljubav prema Bogu i bližnjima, a to je temelj naše duhovne dimenzije koju, nažalost, mnogi danas ne prepoznaju.

Slobodna volja nije sama po sebi Bog niti stvaranje svjetova. Slobodna volja je sposobnost biranja između dobra i zla. Bog je taj koji stvara svjetove, dok mi kroz slobodnu volju biramo kako ćemo živjeti unutar Njegovog stvaranja. Identificirati slobodnu volju s Bogom je nerazumijevanje njene uloge.

@@CircusMaximus1 Naravno da i mi kao deo Boga imamo sposobnost odlučivanja

Drago mi je da ti se sviđa stil i format videa. Žao mi je što nemamo i mi takve pojedince poput navedenih koji bi mogli odgovoriti na mnoga pitanja koja muče mnoge katolike. Možda se nešto u budućnosti nešto i promijeni 😅

Slobodna volja ne znači da biramo okolnosti, nego kako ćemo na njih reagirati. Oni u logorima nisu birali patnju, ali su zadržali slobodu da biraju dostojanstvo, nadu ili očaj. Oni koji su činili zlo zloupotrijebili su svoju slobodnu volju. Ako misliš da slobodna volja znači da možeš izbjeći sve loše što ti se dogodi, očito nisi shvatio poantu kroz cijeli video.

Ah, klasična optužba da "veliki vjernici" neizbježno pljuju po suprotnim tezama. No, recimo da je to potpuno točno - ne zato što sam ograničen, nego zato što svatko tko zagovara neku poziciju zapravo čini upravo to. Filozofija, teologija, znanost - sve to su arene u kojima se ideje suprotstavljaju, a zagovaranje jedne ideje neizbježno znači kritiku druge. Ti zapravo iznosiš tezu da je nemoguće znati čija je teza ispravna, što je, ironično, upravo samo po sebi teza. Tvoje polazište je agnostično, ali kao i svaki stav, nosi određene pretpostavke. U pokušaju da izbjegneš ograničenje bilo kakvom vjerovanju, završavaš u poziciji koja implicira da su sve teze jednako valjane ili jednako nevaljane. Zanimljivo je kako taj stav zvuči kao neutralan, ali zapravo je pozicija - i to ona koja tvrdi da je nemoguće zauzeti čvrsto stajalište. Nema potrebe da se ponašamo kao da je vjernik nužno intelektualno hendikepiran. Braniti određene teze i kritizirati druge nije znak ograničenosti - to je temelj svakog promišljanja. Filozofija je borba ideja, a ne zabava u kojoj svi dobivaju diplomu za sudjelovanje. Očekivati da ćemo svi "držati vrata otvorena" za svaku mogućnost znači negirati ozbiljnost argumenata. Dakle, je li moja teza ispravna? Možda. Je li tvoja ispravna? Možda. No, jedina stvar u koju možemo biti sigurni jest da se nitko nije pomaknuo ni milimetar izvan svojih početnih pozicija govoreći da su sve teze jednako nepovjerljive.

LOL 😂

Slobodna volja je dar od Boga, ali ponekad se on umješa u naš život, stavi nam ljude ili nešto da naš život ide u drugom smjeru. Najčešće kao obrat na bolje. Nekad smo toga svjesni a ponekad ne.

Slučaj Joba pruža izvrstan okvir za obranu slobodne volje. Na prvi pogled, njegov život izgleda kao niz prinudnih okolnosti koje bi, gledano evolucionistički ili deterministički, trebale voditi prema jednom logičnom zaključku - predaji i "samouništenju", kako to predlaže njegova žena. S obzirom na gubitak svega - obitelji, imovine, zdravlja - činilo bi se da su svi događaji usmjereni ka tome da Jobova volja bude slomljena, da se podvrgne onome što bi neki nazvali "prirodnim" ishodom. Međutim, ključni moment u Jobovoj priči je upravo to što on ne bira taj očekivani ishod. Njegova odluka da ne posluša prijedlog svoje žene i ne odustane od Boga, unatoč svemu što mu se dogodilo, nije samo neracionalan čin, već je izraz slobodne volje koja nadilazi mehanički niz događaja. Slobodna volja u Jobovom slučaju nije samo pasivan odgovor na okolnosti; ona je aktivna snaga koja odolijeva pritiscima i pokazuje da ljudska narav nije jednostavno programirana slijediti put manjeg otpora. Job biranjem vjere i moralnosti u situaciji koja ga vodi prema očaju pokazuje kako slobodna volja djeluje. Nije vezana za niz događaja koji nas oblikuju izvana, već nam omogućuje da biramo kako ćemo na te događaje odgovoriti. Da Jobova volja nije bila slobodna, ne bi bilo smisla u njegovom otporu. Ako bi bio samo produkt vanjskih okolnosti, slijedio bi "racionalni" evolucijski obrazac - podlegao bi patnji i izabrao smrt. No, slobodna volja je upravo ono što ga čini sposobnim birati drukčiji put, onaj koji nije unaprijed određen ni vanjskim pritiscima ni unutarnjim impulsima. Ona mu omogućuje da prkosi logici patnje i, unatoč svemu, bira ono što smatra istinskim i dobrim. Ovaj slučaj jasno pokazuje kako slobodna volja nije podređena događajima, već može nadvladati sve prinudne okolnosti. U tome se ogleda njena snaga: čovjek ne mora biti definiran nizom događaja, već kroz svoje slobodne izbore oblikuje svoj put, čak i kada taj put prkosi onome što se čini kao "racionalan" ili "prirodan" ishod.

@@CircusMaximus1 , nekako uz temu i pojam "sl.volje", dolazimo do onoga sto joj prethodi i odredjuje,a to je ljubav. Po ljubavi Boga imamo "opciju" ljubavi, i ona je "besmislena" u nekoj materijalistickoj , konkretno evolucionistickoj ( oportunoj) teoriji. Taj dar sl.volje cesto se izrazi onda kad ljubav proradi i imamo "neracionalnosti" tipa Job , odnosno -" za pravednika i prijatelja netko bi i umro,ali za neprijatelja... 🤣🤣 ..." Ukratko, (ako se uopce moze ova tema "skratiti") - "Milosrdje Bozje kao izraz Njegove najvece moci!" ( Sl.volja - vrhunski izraz beskrajnog intelekta, postovanja onoga sto je Njegovo stvorenje, bez vezanosti za kontrolu nad izborom istoga... sve suprotno ovome sto je nazalost tako svojstveno Adamitima... Samo mogu reci " Mikha'el"! el !!" (

Hvala Vam na lijepim riječima.

@@CircusMaximus1 Bogu Hvala

Ne, Mudre Izreke 16:33 ne dokazuju determinizam i nipošto ne negiraju slobodnu volju. Pojedinačni stihovi nikako ne mogu biti dovoljni da bi se nešto iskazalo kao dokazano, a pogotovo jer bi takve tvrdnje samo Sveto pismo i Bog sveli na veliku kontradikciju. Pa krenimo redom. Uz navedeni stih, mogli ste navesti i bilo koji drugi stih slične konotacije, ali on i dalje ne bi dokazivao determinizam. Mogli ste na primjer navesti stih iz Ivana 15:5 koji glasi: Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. (Ivan 15:5) Na prvi pogled, ovaj stih naglašava čovjekovu potpunu ovisnost o Bogu i Kristovoj milosti, što je nesporno. Ipak, znači li to da je determinizam istinita teza, odnosno da čovjek ne može učiniti apsolutno ništa sam, te da su svi naši čini samo rezultat Božjeg djelovanja, bez sudjelovanja naše slobodne volje? Ne, to bi bilo previše površno i jednostrano tumačenje. Ključ razumijevanja ovakvih tekstova leži u razlikovanju između Božje milosti i njegove apsolutne suverenosti te čovjekove slobodne volje. Uistinu, bez Boga čovjek ne može ništa učiniti što vodi prema nadnaravnome cilju. To ne znači da čovjek nema slobodnu volju ili da je Bog unaprijed odredio sve naše čine bez našeg sudjelovanja. Milost je potrebna da bismo činili dobra djela i postizali spasenje, ali ona djeluje u suradnji s našom voljom. Da bismo bolje razumjeli kako Božja providnost i milost djeluju, valja se prisjetiti kako Božja volja i ljudska slobodna volja ne stoje u opreci. Bog želi da surađujemo s Njegovom milošću; on ne prisiljava, nego potiče. Zato bi bilo potpuno pogrešno tvrditi da stih poput Ivana 15:5 ili Mudrih izreka 16:33 podupire ideju determinizma. Takav način tumačenja Svetog Pisma bio bi reduktivan i zanemario bi cjelovito svjedočanstvo Biblije, gdje vidimo da čovjek nije samo pasivni primatelj Božje milosti, nego je pozvan slobodno surađivati s njom. Ako bismo prihvatili tvrdnju da stihovi poput Mudrih izreka 16:33 ili Ivan 15:5 dokazuju determinizam, tada bi slijedile vrlo ozbiljne teološke implikacije. Prvo, takvo tumačenje bi značilo da Bog stvara ljude potpuno arbitrarno, bez ikakvog stvarnog razloga ili svrhe osim da ispuni svoj plan, a čovjekova slobodna volja bila bi iluzija. U tom slučaju, čovjek bi bio samo pasivni instrument koji ispunjava Božji unaprijed određeni scenarij, bez mogućnosti da se slobodno odluči za dobro ili zlo. Još ozbiljnija posljedica ovakvog tumačenja bila bi da bi Bog, kao Stvoritelj, nužno bio odgovoran za sudbinu svakog čovjeka, uključujući i one koji su osuđeni na vječnu propast. Naime, ako čovjekova slobodna volja ne igra nikakvu ulogu, a Božja volja je apsolutno deterministička, onda bi bilo logično zaključiti da je Bog stvorio određene ljude s namjerom da ih osudi na pakao. Ovakav zaključak direktno bi se kosio s osnovnim načelima kršćanske vjere o Bogu koji je pravedan, dobar i milosrdan. Na isti način na koji pokušavate tvrditi da je Biblija dokazala determinizam, isto analogijom i metodologijom dajem stihove koji su suprotni Vašoj tezi: „Međutim, ako vam se ne sviđa služiti Jahvi, onda danas izaberite kome ćete služiti: možda bogovima kojima su služili vaši oci s onu stranu Rijeke ili bogovima Amorejaca u čijoj zemlji sada prebivate. Ja i moj dom služit ćemo Jahvi.«“ (Jošua 24:15) On je sam u početku stvorio čovjeka i prepustio ga slobodnoj volji njegovoj. Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi, u tvojoj je moći da budeš vjeran. On je preda te stavio vatru i vodu: za čim hoćeš pruži ruku svoju. Pred čovjekom je i život i smrt: što on više voli, to će mu se dati. Jer velika je mudrost u Gospoda, on je svemoćan i vidi sve. (Knjiga Sirahova 15:14-18) Doista vi ste, braćo, na slobodu pozvani! Samo neka ta sloboda ne bude izlikom tijelu, nego - ljubavlju služite jedni drugima. (Galaćanima 5:13) Vidite, ovakvih stihove se može gomilati u nedogled, ali to je besmisleno i kontraproduktivno. Da biste uistinu dokazali determinizam, a pogotovo tvrdnjom da to i Biblija sugerira, morat ćete dati eksplicitnu izjavu koja potvrđuje; a) čovjek nema slobodu izbora; b) Bog je unaprijed odredio tko će ići u pakao, a tko ne i čovjek nikako ne može promijeniti tu „sudbinu; c) svi događaji u ljudskom životu su neizbježni i određeni Božjom voljom, bez obzira na ljudske akcije ili odluke. Pomoći ću Vam, takav biblijski stih ili redak jednostavno ne postoji. Determinizam nikako nije kompatibilan s kršćanskom vjerom, nebitno o denominaciji. Jednino, kod kalvinizma, ali kalvinizam je propao već u samim svojim početcima jer je besmislen ( ali valjda je tako i Bog predodredio 🙂).

Komentar je prikvačen kako bi i ostali vidjeli koliko su ovakve teze besmislene te kako odbacivanje slobodne volje ima ozbiljne implikacije u kontekstu poimanja Boga.

Sudbina ne postoji

Ne.

Dovoljan je lajk, valjda pomogne da se sadržaj probije do šire publike 😊

Atanazijevo vjerovanje sažima nauk o Presvetom Trojstvu, gdje su Otac, Sin i Duh Sveti jedno u biti, ali tri različite osobe. Ključno je naglasiti da je Krist 'istobitan' s Ocem, što potvrđuje Njegovu punu božanstvenost i čovještvo. O ovoj vjerovanju planiram detaljnije govoriti nekada u budućnosti, gdje ću dublje razraditi Atanazijev doprinos i njegovo suprotstavljanje arijanskoj herezi.

@@CircusMaximus1 hvala vam, poznato mi je sto tvori ali sam zaboravila redosljed molitve a voljela bih obnovit molitvu. Radujem se vasem izlaganju. Hvala jos jednom.

@@CircusMaximus1 Gospodine , Sveti Atanasije govori o Svetoj Trojici - nema "svetog trojstva" - trojstvo je svojstvo kao dvojstvo itd.....

@@aleksandarstavric2226 Već sam i prije vidio da upravo vi ponavljate jedno te isto, ali nisam htio gubiti vrijeme i ulaziti u bespotrebne lingvističke rasprave i uvjeravanja očitog, odnosno da kada kažemo "Trojstvo" ne mislimo na nekakvu puku apstrakciju. Ali ajde, odgovorit ću vam jednom za svagda. Izraz "Trojstvo" i "Sveta Trojica" zapravo su identični u značenju. Razlika je samo u lingvističkoj nijansi, a ne u teološkoj suštini. Kao netko tko osobno prakticira istočnu (bizantsku) duhovnost, nemam nikakav problem koristiti izraz "Sveta Trojica" - dapače, koristim ga u slobodno vrijeme konstantno. Međutim, postoji razlika između formalnog teološkog jezika i liturgijskog govora. "Trojstvo" je standardni izraz koji se koristi u teološkim raspravama, dok "Sveta Trojica" ima više liturgijski prizvuk i koristi se u kontekstu pobožnosti. Oboje ima svoje mjesto. To biste trebali znati, ako ste ikada čitali ozbiljniju literatura koja se bavi trinitarnom teologijom (pa čak i ako ste samo pravoslavnu čitali). No, ono što bi Vas, kao pravoslavnog kršćanina, trebalo više zabrinjavati nije pitanje koji je izraz "ispravniji" - već činjenica da je Sveti Atanazije u svojim spisima jasno izražavao hipostatsku procesiju Duha Svetoga od Oca i Sina (Filioque), što je mnogo ozbiljnije teološko pitanje nego lingvističke finesa oko "Trojstva" ili "Trojice". Ako već idemo raspravljati o Atanaziju, ovo je nešto čemu bi se trebalo posvetiti više pažnje. Na kraju, da dodam i jedan fun fact: "Trojstvo" je povijesno stariji izraz nego "Sveta Trojica". Tertulijan, jedan od najvažnijih latinskih crkvenih pisaca (iako heretik), prvi je uveo izraz Trinitas još u 3. stoljeću (ili vijeku ili veku - kako Vam drago), a koristili su ga i mnogi istočni crkveni oci, poput Grgura Nazijanskog i Bazilija Velikog. Tako da, dok cijenim vašu predanost detaljima, možda bi bilo korisnije fokusirati se na veća pitanja unutar teologije, a ne samo na terminološke varijacije koje Vas neće odvesti nikamo. :)

Katolicka Crkva je precista zarucnica Gospodina Isusa Krista i u njoj je jedina punina istine i znanja. To sto su na njezinu stolicu zasjeli neki koji su se uspjeli infiltrirati i namecu neki novi nauk to ne umanjuje nista od njezine uloge koja joj je dana i koju ima. Sam Gospodin daje garanciju da je vrata paklena nece nadvladati. Nauk Crkve je nepromojenjiv a to sto, pogotovo sa 2.VK, neki sa pozicija na kojima su vode Crkvu u pogresnom smjeru moze vec sutra biti promijenjeno dolaskom nekog drugog pape. Zvanicno Crkva jos nije usvojila niti objavila koju krivu dogmu iako njezini '' poglavari'' iznose krajnje sumnjive teze.

Katolička crkva je kroz povijest uvijek bila čvrsta u obrani istina vjere, ali je također učila iz povijesti kako najbolje svjedočiti Kristovu ljubav u različitim okolnostima. Razlike koje spominješ u pristupu prema drugim religijama, posebno nakon Drugog vatikanskog sabora, ne znače napuštanje tradicionalnog nauka. Sabor je potvrdio da je Krist jedini Spasitelj, ali je također prepoznao da i pripadnici drugih religija tragaju za istinom i traže Boga, što se osobito odnosi na Židovstvo i Islam. Crkva je stoga pozvana graditi dijalog i suradnju, dok istovremeno ostaje vjerna svojoj misiji evangelizacije. Papa nije jedini autoritet u teološkom poimanju Boga, već Crkva u zajedništvu s biskupima, utemeljena na Svetom pismu i Tradiciji, zajedno tumači vjeru.

Može li video o ovom 21.vijeku.O omladini o odnosima među ljudima problemima sa kojima se mladi susreću.Kako roditelji vaspitava svoju djecu.Ova tema bi bi mene a verujem sve gledaoce zanimala iz razloga zato što postoji mišljenje kako je današnja omladina bezvrjedna.Sta je problem sa današnjim čovekom i sa i njegovim poimanju Boga.

Hvala Vam.