Do perioda uspostave vlasti Austro-ugarske monarhije ovaj dio zeničkog polja,tj.
prostor današnje Nove Zenice nije bio naseljen, uz izuzetak malog sela Bilino polje,
smještenog na prostoru između rijeke Bosne, srarog kasabskog dijela Zenice, te
Rudnika i Željezare , dok je sav ostali prostor bio slobodan za razvoj gradskog
naselja sa odličnim prirodnim uslovima , zbog čega je austro-ugarski dio grada
Zenice izgrađen upravo na ovome prostoru.
Prvi bitan događaj za poćetak razvoja novog dijela Zenice desio se 1880 godine kada
je na sjeverozapadnom dijelu Zenice proradio prvi rudnik uglja u Bosni i Hercegovini,
koji se javlja kao determinirajući fatkor razvoja i lociranja industrije u Zeničkom
polju , a samim tim i razvoja grada Zenice, gdje je već u periodu od 1882 do
1890.godine u tad nenaseljenom prostoru pored rudnika izgrađena Rudnička kolonija
tipična za period prve industrijalizacije.
Kolonija je imala 40 radničkih kuća, 7 nadgledničkih i dvije kuće za činovnike, kao i
kupatilo, a u isti objektima su stanovali isključivo stručnjaci, mahom Slovenci.
U sastavu Rudničke kolonije bila je i Rudnička bolnica kao prva bolnica u Zenici
izgrađena 1906 godine na lokalitetu raskrsnice današnjih ulica Zmaja od Bosne i
dr.Abdulaziza Aska Borića. Bolnica je svečano otvorena 1908.godine, sa kapaciteomt
od 8 kreveta koji se poslije proširio na 20, dok su na spratu zgrade bolnice bili stanovi
za ljekare i bolničare.
Status rudničke bolnice je imala do početka pedesetih godina 20. vijeka, te je
reformom zdravstva nestala kao rudnička bolnica, a prostor je korišten za Dom
zdravlja do njihovog iseljenja u nove prostorije, da bi u konačnici zgrada nekadašnje
Rudničke bolnice uklonjena 2013.godine.
Drugi industrijski objekat koji je radio u Zenici bila je Fabrika papira, čija se zgrada
još i danas zove Papirna. Ovu je fabriku 1885. godine podigao bečki kapitalist Eduard
Musil. Fabrika je proizvodila grubi papir za zamotavanje, dok je finiji papir uvožen iz
Austrije i prodavan po povlašćenim cijenama u Bosni i Hercegovini. Fabrika je
spojena 700 m dugim industrijskim kolosjekom sa prugom Zenica - Brod, a pored iste
izgrađena je manja stambena kolonija, pa je i ovaj novi dio grada Zenice dobio izgled
radničkog naselja.
Posebno mjesto u razvoju Nove Zenice, te općenito Zenice kao gradskog naselja,je
imala Željezara Zenica , koja je od svog osnivanja bila direktni uzrok naglog razvoja
grada, izgradnje radničkog dijela pored kasabskog, te u vrijeme nakon Drugog
svjetskog rata rušenja ostataka kasabe i stvaranja modernog industrijskog grada
srednje veličine, i jednog od najjačih industrijskih gradova u našoj zemlji.
Sa gradnjom Željezare se otpočinje 1892. godine, a proizvodnja je počela u 1893.
godini.
Pored željezničke pruge, u krugu Željezare, izgrađena je stambena kolonija, a za
vrijeme austrougarske uprave ovo je preduzeće izgradilo 20 radničkih kuća sa 110
stanova i 15 kuća za činovnike sa 22 stana, a od 1911. godine, zenički rudnik je pored
jedne radničke barake na lokalitetu bivše fabrike papira imao i Rudarski dom sa 54
sobe za smještaj samaca (radnika i činovnika).
Pred samo izbijanje Prvog svjetskog rata Novi dio Zenice je imao šarolik izgled: od baraka pored katoličke crkve i željezničke stanice, niskih prizemnica Rudarske kolonije, do novih i solidno građenih jednospratnih i dvospratnih zgrada Željezare i Rudnika, a unutar naselja ostale su velike neizgrađene površine, korišćene kao njive, bašte i voćnjaci, tako da su u ovom dijelu bile izgrađene samo površine uz ulice, i to veoma rijetko.
Izgradnja Željezare je izazvala ogroman priliv novog stanovništva što je primorało vlasti na rješavanje problema smještaja pristiglog stanovništva, a naročito pitanje smještaja radnika koji su učestvovali u izgradnji kombinata , zbog čega se 1947 godine pored Željezare započinje sa izgradnjom Dežurnog ili ( A ) naselja koji se sastojao od 23 jednospratne zgrade sa manjim stanovima, a ovaj tip građevina i danas možemo viditi duž ulica Nikole Tesle i Juraja Neidhara, odnosno nekadašnjih ulica Đure Đakovića i Moše Pijade.
Ovo naselje je izgrađeno po projektu kojeg je još 1941 godine izradio arhitekta profesor Juraj Neidhart koji je inače projektovao dosta toga u Zenici, ostaće zapamćen kao autor prvog generalnog urbanističkog plana Zenice iz 1955 godine, a po njemu kako sam već rekao,nosi naziv i jedna ulica u Novoj Zenici.
Iste godine kada je započela izgradnja Dežurnog A naselja, iza dovršetka izgradnje Omladinske pruge, ostalo je na desetine baraka omladinskih radnih brigada na potezu između Željezare i ulice B. Kidrića, a u vremenu od 1948 do 1950. godine izgrađeno je desetak trospratnica s obje strane ulice B. Kidrića, kraj nekadašnje Fabrike papira, dok je početkom pedesetih godina Željezara Zenica izgradila novi Radnički dom poznat kao Radnički univerzitet, koji je u svom sastavu imao i Radničko kino,poslije nazvano kino Metalurg.