Godine 1420. Mletačka Republika je preuzela Split kojim je vladala do 1797.godine, ukupno 377 godina. Na početku, kada su Mlečani došli u inspekcju kvalitete obrane Splita, bili su iznenađeni lošim obrambenim utvrdama, koje su mogle poslužiti samo u borbama prsa o prsa a nisu bile prikladne za vatreno oružje, topovsku paljbu koju su Turci koristili. Senat je slao razne eksperte za pravljenje obrambenih utvrda, da izvrše inspekcije i daju prijedloge za obrambene bastione.
Tako opis dvojice sindika u Dalmaciji 1525. godine, Leonarda Veniera i Girolama Contarinija, ističe slabost Splita zbog vrlo starih zidova oko kojih nema jaraka.
Prikaz pripada vrlo sustavnom, iscrpnom i jasnom izvješću o Splitu što ga je sastavio providur Antonio Pisani iznoseći u njemu ocjene Antoinea de Villea. Taj ''ingegnero francese'' bio je stigao u Split iz Pule, gdje je upravo podizao svoju četverokutnu utvrdu, a kao cijenjeni stručnjak trebao je dati preporuke za intervencije u Splitu.
Onofrio del Campo naveo je da Splitu gotovo nema pomoći, a Senat je prema njegovoj tvrdnji odredio da u slučaju napada bude dignut u zrak.
Sam grad u isto je doba još uvijek bio nedostatno utvrđen, u čemu su bili suglasni izvještači i inženjeri.Tako je 1654. godine na inicijativu baruna Herbersteina bilo pozvano više vojnih zapovjednika i inženjera (signori Capi, et officiali da guerra) da ocijene stanje u kojemu se Split nalazi i da daju savjete za njegovu bolju zaštitu.
Medu različitim ocjenama spomenimo analizu što su je potpisali Magli i Benaglio, u kojoj potvrđuju da je grad nepogodno smješten te da su mu utvrde slabe, ali da se ne može učiniti više bez znatnog troška.
Slijedili su zahvati što ih je potakao Camillo Gonzaga, zapovjednik pješaštva u Dalmaciji, ali i projektant utvrda. Njegovo kratkotrajno djelovanje u Splitu pada u doba generalnog providura Bernarda (1656.- 1660.), koji se osobito zauzimao za izgradnju dalmatinskih utvrda.
U tom kontekstu donosi provokativnu i nesumnjivo točnu procjenu da je splitski građevni pothvat najveći kojega se Republika prihvatila još od vremena Palmanove. Del Campo tvrdi da je njegov prijedlog optimalnog utvrđivanja Splita bio u bitnim crtama jednak nacrtu što ga potpisuje Conti i koji je prihvaćen za provedbu.
Godine 1660. u Split stiže I. Conti, čiji projekt za novi obrambeni pojas biva prihvaćen. Gradnja započinje središnjim sjevernim bastionom, nazvanim Corner, nastavlja se istočnim bastionom (Contarini), potom zapadnim polu bastionom kod Sv. Frane i jugo- istočnim polu bastionom kraj lazareta. Stanje izgrađenosti splitskih utvrda u godini 1666. prikazuje precizan Santinijev tlocrt, koji je korišten za izradu ovoga 3D modela.