Nastavljajući istraživanje započeto plesnom predstavom figure, figure, il sonetto traga za mogućim plesnim prijevodima Shakespeareovih soneta. Polazeći prvenstveno od njihove melodije, posebne vrste sonornosti, njihovih simetrija i repeticija te ritma koji sve to čuva i krajnje intimno omeđuje na strog način, otkrivamo gustoću soneta u kojem se u pozadini tog zvučnog krajolika, istovremeno gomilaju situacije, emocije i likovi. Prevođenje tako postaje prvenstveno slušanje Shakespearea, a onda i umnažanje geometrije žudnje njegovih likova, plesna gradnja Shakespeareovog jezičnog tijela, čitanje njegovih elipsa, otkrivanje te umjetnosti izostavljanja i mogućih značenja koje je nemoguće stabilizirati. Podijeljen u četiri poglavlja, nazvana Shakespeareovim riječima countless, assastination, unreal i frugal, koristeći jezik kao teksturu koja se tek povremeno značenjski dotiče ili sudara s pokretom, il sonetto je vožnja vrtuljkom na kojem ponekad vrištimo, ali se čvrsto držimo, a ponekad jednostavno padnemo.
Koreografija: Martina Tomić
Dramaturgija: Ivana Đula
Izvođači: Viktoria Bubalo, Koraljka Begović, Ida Jolić, Marta Krešić, Ana Mrak, Ana Novković, Mia Zalukar
Glazba: Nenad Kovačić
Kostimi: Ana Mikulić
Dizajn svjetla: Saša Fistrić
Scenografija: Stefano Katunar
Grafičko oblikovanje: Bruno Isaković
Produkcija: UO Genijator
Koprodukcija: SSP i Domino
Zahvala: Nataša Govedić, Filipa Bavčević, Sara Stanić, Ana Jelušić, Angela Runje